Godišnjica objavljivanja albuma Eat to the Beat američkog benda Blondie
Bio je to prvi album grupe Blondie na kojemu je za svaku pjesmu snimljen pripadajući glazbeni videospot, što je prvi takav projekt u povijesti popularne glazbe.
Bio je to prvi album grupe Blondie na kojemu je za svaku pjesmu snimljen pripadajući glazbeni videospot, što je prvi takav projekt u povijesti popularne glazbe.
Na tom albumu bendu se pridružio i čuveni bubnjar Mel Gaynor; on je zamijenio dotašnjeg Mikea Ogletreeja, koji je ipak odsvirao tri pjesme.
Posrijedi je izazovan u svakom pogledu, a istovremeno i zabavan, čak podatan album, za razliku od hermetičnosti berlinskih radova.
Nevjerojatno je koliko je utjecaja taj album ostavio na mnoge glazbene žanrove, a iznenađuje što kod nas Numan nije doživio kultni status kakav ima u većini civiliziranog svijeta.
Album je producirao njihov stari producent Martin Rushent (The Stranglers, The Human League), s kojim su radili i na prethodna dva albuma...
U to doba bubnjar Fursa Vince Ely napustio je bend ostavljajući pjevača Richarda Butlera, basista Tima Butlera i gitarista Johna Ashtona da rade kao trio.
Album je dosegnuo 21. mjesto na Billboardovoj ljestvici 200 najboljih te 33. na istovrsnoj britanskoj top-listi. Iznjedrio je singlove "Life During Wartime", "I Zimbra" i "Cities".
Album je dosegnuo 25. mjesto američke i šesto mjesto britanske ljestvice te na tamošnjim tržištima ostvario zlatnu odnosno srebrnu tiražu.
Osnovni je paradoks "My Aim Is True" raskorak između ugođaja glazbe i raspoloženja koje sugeriraju tekstovi.
Album je nakon objave dosegnuo 17. mjesto britanske ljestvice, a ponovno je reizdan 2003. godine i donio je čak deset bonus-pjesama.