Gotovo cijeli “No Sleep ’til Hammersmith” snimljen je na nastupima u Leedsu i Newcastleu tijekom turneje nazvane “Short Sharp Pain in the Neck”.
Od gostujućih glazbenika izdvaja se Curtis Mathewson, koji je svirao čelo u "Keys to the Kingdom", te legendarni Steve Vai, koji svira solo u pjesmama "Terminal Show" i "Down on Me".
Materijali za EP snimljeni su na europskoj turneji održanoj 1980. godine, istoj onoj iz koje će nastati i legendarni album uživo "No Sleep 'til Hammersmith"...
Produkciju su potpisali Will Reid i gitarist Eddie Clarke, što se poslije pokazalo kao ključni nedostatak albuma.
Album je producirao Howard Benson, s kojim su britanski rokeri započeli suradnju na prethodnom albumu "Bastards", a ponovit će je još dva puta, na albumima "Overnight Sensation" i "Snake Bite Love".
Upravo je na njemu stvoren klasični Motörheadov zvuk, a album je imao i neočekivani utjecaj na rastuću punk-scenu popevši se na razne top-ljestvice.
Dok su Girlschool snimale svoj album "Hit and Run" s producentom Vicom Maileom, došlo je do ideje da Motörhead i Girlschool snime zajednički singl.
Ploča je donijela, uz "Ace of Spades", jedan od najvećih hitova u povijesti benda, pjesmu "I'm So Bad (Baby I Don't Care)".
Snimljen je u studiju Rockfield i uspio je dosegnuti 14. mjesto britanske ljestvice albuma. Bio je to i prvi album benda na kojem je svirao Lemmy Kilmister...
Album je uspio dosegnuti 34. mjesto top-liste albuma u Velikoj Britaniji, što ga stavlja među neuspjelija ostvarenja grupe iako je s današnjega gledišta "Rock 'n' Roll" vrhunska ploča koja je iznjedrila čitav niz Motörheadovih kasnijih klasika kao što su "Eat the Reach", "Traitor" i "Dogs".