Na današnji dan, 21. siječnja 1991. godine Motörhead je objavio čuveni deveti studijski album koji se zvao “1916” (Epic).
Početkom 1990. godine, nakon završetka parnice s GWR Records, potpisan je ugovor s WTG – Sony Music, u čemu je pomogao novi menadžer Phil Carson, koji je radio s velikanima AC/DC. Nakon toga se Lemmy preselio u zapadni Hollywood pa se nova ploča napokon mogla dovršavati. Producent novog albuma postaje Pete Solley, koji je svirao s psihodeličnim rock-bendom Procol Harum. Uz njega produkciju potpisuje Ed Stasium.
Ploča je donijela, uz “Ace of Spades”, jedan od najvećih hitova u povijesti benda, pjesmu “I’m So Bad (Baby I Don’t Care)”. Njezina se popularnost stvarno mogla mjeriti sa spomenutom prethodnicom iz 1980. godine. Srećom, album neće ostati zapamćen samo po njoj: gromovito ga otvara fantastična “One to Sing the Blues”, izvrsna hitoidna “No Voices in the Sky” i boogie “Going to Brazil”, obje već svirane uživo na prethodnoj turneji koja je obuhvaćala i gradove bivše Jugoslavije.
Album su resile još furiozne “Make My Day” i “Shot You Down”, a posebno se isticala posveta njihovim prijateljima i istomišljenicima, bendu Ramones, kojima su posvetili pjesmu napravljenu u njihovu stilu nazvanu, a kako drugačije – “R.A.M.O.N.E.S.”. Naravno da se ovima toliko dopala da je postala dijelom njihova live-repertoara. Snimili su je potom i u studiju te objavili na kompilacijskom albumu “Anthology” iz 1999. godine.
Zanimljivo je spomenuti kako se na “1916” Lemmy prvi put predstavio i u laganijem tempu, poglavito skladbom “Love Me Forever” i epskom “1916”, inspiriranom Prvim svjetskim ratom i odsviranom uz pratnju ritam-sekcije čela koje je svirao James Hoskins.
Uslijedila je jedna od najvećih i najjačih turneja, na kojoj su tijekom njezina američkog dijela nastupali s metal-velikanima Judas Priest, Aliceom Cooperom te s Alice in Chains, dok su ih u britanskom dijelu pratili The Almighty. Lemmy je filmsku karijeru obnavljao u sci-fi filmu “Hardware”, u kojem je glumio taksista, a njegovo prijateljstvo s Ozzyjem Osbourneom kulminiralo je pisanjem tekstova za četiri pjesme Ozzyjeve ploče “No More Tears”.
Sljedeće, 1992. godine album “1916” nominiran je za Grammy u kategoriji “Album of the Year”, ali se na putu do osvajanja te značajne nagrade ispriječila Metallica sa svojom pločom “Metallica”, poznatijom kao “Black Album”.
Bend je u vrijeme snimanja albuma nastupao kao kvartet: neizostavni Lemmy Kilmister zadužen za bas-gitaru i glas, Phil Animal Taylor na bubnju te gitaristi Phil Campbell i Würzel.
Popis pjesama: 1. The One to Sing the Blues | 2. I’m So Bad (Baby I Don’t Care) | 3. No Voices in the Sky | 4. Going to Brazil | 5. Nightmare / The Dreamtime | 6. Love Me Forever | 7. Angel City | 8. Make My Day | 9. R.A.M.O.N.E.S. | 10. Shut You Down | 11. 1916.
Goran Čelig