Običaji na Badnjak usredotočeni su na nekoliko karakterističnih: primanje i polaganje panja badnjaka na ognjište i unošenje slame uz izricanje različitih želja, paljenje svijeća za pokojne, kao i spominjanje pokojnika uopće, i tradicionalnu badnju večeru. Kroza sve te običaje provlači se želja za napretkom, zdravljem, slogom i ljubavlju među bližnjima te gospodarstvenim blagostanjem, izražena brojnim običajnim postupcima za napredak blaga i dobar urod.
Tradicija nalaže da se Badnja večer provede u bdijenju koje je simbolično izraženo različitim oblicima stvaranja svjetla: paljenjem svijeća i održavanjem vatre na ognjištu na kojem se pali badnjak. Dvije su osnovne vrste drveta badnjaka, jedna kao grana koja se negdje postavlja na kućnu gredu i krov, a druga kao panj koji se pali na ognjištu. Napuštanjem ognjišta i taj se običaj malo-pomalo osipao, ali je u narodnoj tradiciji zadržao trag u prilagođenim oblicima; u sjevernim panonskim krajevima Hrvatske primjerice stavlja se panj u peć i održava se vatra.
Svjetlo i toplina božićne svijeće ima svoju simboliku bdijenja u očekivanju Božića. Svjetlo svijeće vrlo je stara hrvatska tradicija i obilježje Badnje večeri. U većem dijelu Hrvatske pravilo je da na Badnju večer bude jedna svijeća, obično voštanica, ali još od starine poznate su u bogatijim kućama tri svijeće, koje simboliziraju Sveto Trojstvo. Svijeća je često u božićnom žitu, sjemenkama žita ili božićnom pecivu povezana hrvatskom trobojnicom. Svijeći se pridaje magična moć te se ona čuva za iduću godinu, a vrlo su česta proricanja vezana uz gašenje svijeće, obično vinom.
Božićna slama svezana u rukovet slamki, razbacana po sobi ili na božićnom stolu dio je tradicionalnog božićnog ugođaja. U kuću se unosi na Badnju večer kao poseban obred kućedomaćina, uz želje za čestit Božić. Tijekom večere slama je i predmet gatanja. I danas u modernim stanovima ona se nađe ispod stolnjaka pa tko izvuče dužu slamku – dulje će živjeti, kažu narodna vjerovanja. Slama se iz kuće iznosi na treći dan Božića.
Tihomir Mršić