Sveti Nikola omiljeni je dječji svetac. Nikolinje je 6. prosinca, i djeci je to najljepši uvod u vesele božićne blagdane, pogotovo što darove u nekim dijelovima naše domovine dobivaju i na Svetu Luciju, koja je već 13. prosinca.
Sveti Nikola rodio se 1245. godine u talijanskome mjestu Angelo in Pontano u pokrajini Ancona. Umro je 1305. godine u Tolentinu. Veoma pobožan i zarana zaređen, još u mladosti postao je biskup. Poznat je kao zaštitnik sirotinje i onaj koji je beskrajnom ljubavlju i pažnjom za bližnje činio čuda. U katoličkom svijetu taj je svetac poznat i kao zaštitnik putnika.
Običaj darivanja djece na taj dan ima dugu tradiciju. Svetom Nikoli pripisuje se da je kao biskup u Maloj Aziji doznao za nevolje triju sestara. One nisu mogle sklopiti brak jer su bile siromašne i nisu imale za miraz. Legenda kaže da je sveti Nikola tri noći uzastopce na njihov prozor stavljao vrećicu s novcem. Po drugoj inačici, biskup je noću kroz dimnjak bacao potreban novac za miraz koji je upao u cipele što su ih siromašne djevojke ostavljale iznad ognjišta da se noću suše. Ta legenda ubrzo je preplavila kršćanski svijet te se proširio običaj da toga dana djeca dobiju darove. Dakako, dobra djeca, koja uoči Nikolinja izglancaju cipelice i ostave ih na prozoru kako bi sveti Nikola lakše predao zasluženi dar.
U obilasku djece svetog Nikolu prati Krampus, koji simbolizira zlog duha, vraga. Krampus ima veliki crveni jezik, kravlje rogove i opasan je lancima koji noću zvone i plaše djecu. Neposlušnoj djeci Krampus dijeli pozlaćene šibe. Nagrade za dobru i kazne za zločestu djecu danas su po uzoru na niz drugih građanskih običaja preuzete iz bliskih nam europskih zemalja, jer kad se govori o božićnim navadama našeg sela – nikolinjski običaji potpuno su nepoznati ili ih uopće nema sve do početka dvadesetog stoljeća.
Tihomir Mršić