Na današnji dan, 24. listopada 1847. godine na prijedlog Ivana Kukuljevića Sakcinskog hrvatski jezik proglašen je službenim u javnoj uporabi. Dogodilo se to na povijesnoj sjednici posljednjeg staleškog zasjedanja Hrvatskoga sabora u staroj zagrebačkoj zgradi na Markovu trgu, a hrvatski kao službeni jezik u Saboru počinje se primjenjivati od 1848. godine.
Prvi zastupnički govor na hrvatskom jeziku u Saboru održao je upravo Kukuljević Sakcinski 2. svibnja 1843. godine. Među ostalim, pozvao je i na uvođenje hrvatskoga jezika u škole i urede kako bi se mogao postupno uvesti i u javni život. Svi govori i saborski zapisnici prije toga, počevši od druge polovice 13. stoljeća, bili su na latinskome jeziku.
Uvođenju hrvatskoga kao službenoga jezika prethodila je polustoljetna politička borba, a osobito preporodna nastojanja da se prihvati i primijeni jedinstveni pravopis i prihvati štokavsko narječje u narodnome životu. Osobita zasluga u tim nastojanjima pripada Ljudevitu Gaju, koji je svojom Kratkom osnovom horvatsko-slavonskog pravopisanja iz 1830. stvorio prvo jezikoslovno djelo u doba hrvatskoga narodnog preporoda.
Prvi tekst objavljen novim Gajevim pravopisom u Danici 1835. bila je Mihanovićeva Horvatska domovina, budnica koja će poslije biti prihvaćena kao hrvatska himna.
Tihomir Mršić