Na današnji je dan, 19. svibnja 1979. godine na međunarodnom filmskom festivalu u Cannesu održana prva javna projekcija tada još nedovršenog, legendarnog filma Francisa Forda Coppole “Apokalipsa danas” (Apocalypse Now).
Saigon, 1969. Dok bijesni rat u Vijetnamu, satnik američke vojske Benjamin L. Willard (Martin Sheen) pokušava sačuvati zdrav razum. Usred borbe s vlastitim demonima vojska ga šalje na novi zadatak – pronaći odmetnutog pukovnika Waltera E. Kurtza (Marlon Brando), zapovjednika Zelenih beretki, koji se sa suborcima sklonio u susjednu Kambodžu. Kad mu pukovnik Lucas (Harrison Ford) objasni da je Kurtz stao na čelo mjesnog plemena koje u njemu vidi božanstvo, Willardu je jasno da je njegova misija nemoguć zadatak. Ili će u njoj likvidirati sumanutog časnika ili će sam izgubiti život s ostalim članovima kaznene ekspedicije. Na putu do Kurtza Willard počne susretati pse rata, među kojima je i nemilosrdni potpukovnik Bill Kilgore (Robert Duvall), kojemu civilne žrtve ne znače ništa…
“Moj film nije o Vijetnamu, on jest Vijetnam”, izjavio je američki redatelj i scenarist Francis Ford Coppola 1979. godine na konferenciji za novinare u Cannesu uoči premijere filma. Premda su mnogima njegove riječi zvučale pretenciozno, američka kinematografija u Coppolinu filmu dobila je jedan od najznačajnijih naslova sedamdesetih i zasigurno jedan od najboljih radova na temu Vijetnamskog rata. Višestruki oskarovac i autor remek-djela “Kum” i “Kum II”, Coppola je nakon završetka svoje gangsterske sage uskočio u projekt snimanja filma prema scenariju Johna Miliusa (Dan velikih valova, Conan). Kao poznati politički konzervativac, Milius je još potkraj šezdesetih napisao tekst o odmetnutom američkom časniku koji usred Vijetnamskog rata izigrava božanstvo mjesnom plemenu u Kambodži. Na priču ga je nadahnuo klasični roman “Srce tame” Josepha Conrada, koji o kolonijalizmu u Kongu govori sličnom pričom o manipulatoru lokalna bogobojaznog stanovništva.
U Coppolinoj je režiji Miliusov zaplet dobio antiratni ton i zaživio u rijetko viđenom spoju ratnih strahota i osobnih stranputica čiji su protagonisti pukovnik i njegov lovac iz redova američke vojske. To mu je bio najteži projekt u životu, čija se realizacija zbog niza problema oduljila na tri godine. Doda li se tomu Brandovo problematično ponašanje i srčani udar Martina Sheena (Pokojni, serija Zapadno krilo), “Apokalipsa danas” djelovala je apokaliptično i iza kamere. Trud se isplatio, jer je film postao simbol jednog vremena i antiratni klasik ovjenčan nizom nagrada.
Iako u vrijeme međunarodnog filmskog festivala u Cannesu 1979. još uvijek nije bila dovršena, “Apokalipsa danas” i u radnoj je verziji oduševila žiri, koji joj je, zajedno s “Limenim bubnjem” Volkera Schlöndorffa, dodijelio Zlatnu palmu, što je bio presedan u povijesti festivala. Uz Zlatnu palmu, “Apokalipsa danas” dobila je i dva Oscara (najbolja kamera i najbolji zvuk) od ukupno osam nominacija uključujući i kategorije najboljeg filma, režije, scenarija i muške sporedne uloge sjajnog Roberta Duvalla, zatim tri Zlatna globusa, dvije BAFTA-e te dvije nominacije za Grammy.
U ostalim su ulogama Frederic Forrest, Albert Hall, Dennis Hopper, Harrison Ford i u vrijeme početka snimanja filma četrnaestogodišnji Laurence Fishborne (navođen kao Larry Fishburne do 1993.), koji je redatelju slagao pravu dob. Film je realiziran na Filipinima uz obilnu pomoć ondašnjeg diktatora Ferdinanda Marcosa i njegove vojske, a pleme iz filma odglumio je filipinski narod Ifugao.
Goran Čelig