Na današnji dan, 25. rujna 1962. godine u Francuskoj simbolično se održala pretpremijera filma “Najduži dan” (The Longest Day). U Sjedinjenim Državama prikazan je 4. listopada. To je američki ratni film baziran na istoimenoj knjizi Corneliusa Ryana, a prati događaje tijekom bitke za Normandiju u Drugom svjetskom ratu. Dobitnik je dva Oscara (za specijalne efekte i kinematografiju) i jedan je od holivudskih doista velikih ratnih filmova.
Početkom lipnja 1944. godine neizvjesnost oko ishoda rata bila je na vrhuncu. Premda se znalo da Saveznici pripremaju veliku invaziju na okupiranu Europu, nitko nije bio siguran u to kada i gdje će se ona dogoditi. Prognoza je najavljivala produžetak nepovoljnog vremena, po čemu je njemačko vojno vodstvo zaključilo kako do savezničke akcije ipak još neće doći. S druge strane, saveznički vojnici već su danima bili u stupnju visoke pripravnosti, nestrpljivo čekajući da taj dan napokon dođe i prekine frustrirajuću neizvjesnost. Svjestan da više ne smije odgađati, general Eisenhower usprkos lošem vremenu 5. lipnja vojsci zapovijeda da invazija počne u zoru sljedećega dana. Nedugo zatim polijeću saveznički zrakoplovi puni padobranaca čiji je zadatak bio diverzijama pripremiti teren za iskrcavanje u Normandiji…
Trojica redatelja (Ken Annakin, Andrew Marton, Bernhard Wicki), petorica scenarista (Cornelius Ryan, Romain Gary, James Jones, David Pursall, Jack Seddon) te vrlo angažirani producent (Darryl F. Zanuck) bili su potrebni kako bi se na ekran vjerno prenijela prijelomna bitka Drugog svjetskog rata. “Najduži dan”, jedan od najvećih ratnih spektaklâ filmske povijesti, ekranizacija je istoimenog bestselera Corneliusa Ryana (prema čijoj je knjizi snimljen i “Nedostižni most”). Premda radnjom obuhvaća razmjerno kratko vremensko razdoblje – nekoliko sati koji su prethodili početku invazije te sam Dan D – “Najduži dan” ni po čemu nije skroman. S budžetom od deset milijuna dolara (najskuplji crno-bijeli film prije “Schindlerove liste”), trajanjem od gotovo tri sata, pravom vojnom mašinerijom i rekvizitima, desecima tisuća glumaca i statista (uključujući i brojne profesionalne vojnike) te većinom originalnim lokacijama, producent Zanuck i ostatak ekipe uspjeli su na gotovo dokumentaristički način reproducirati zbivanja toga dana.
Realističnosti filma pridonijele su i Zanuckova odluka da se u filmu svaki glumac služi materinjim jezikom te segmentirana narativna struktura koja skače s jedne bojišnice na drugu, uspješno prenoseći napetost, strah, zbrku i kaos. Ono što donekle kolidira s dokumentarističkim aspiracijama filma, ali svakako čini “Najduži dan” još atraktivnijim, jest glumačka postava kakva se skoro nikada ne viđa u istome filmu. Najvažnije generale, pukovnike, bojnike i vojnike koji su sudjelovali u iskrcavanju u Normandiji među ostalima interpretiraju John Wayne, Robert Mitchum, Henry Fonda, Richard Burton, Rod Steiger, Robert Wagner, Sean Connery te popularni pjevač Paul Anka, koji je za film napisao i naslovnu glazbenu temu.
To po tematskom značenju, ali i umjetničkom dostignuću veliko filmsko ostvarenje osvojilo je, rekosmo, dva Oscara (fotografija i specijalni efekti) od pet za koje je bilo nominirano (scenografija, montaža, najbolji film), ali i nagradu Eddie Američkog udruženja montažera kao najbolje montirani dugometražni film, talijansku David Di Donatello u kategoriji najboljeg stranog filma te Zlatni globus za najbolju filmsku fotografiju.
Goran Čelig