Na današnji je dan, 25. svibnja 1979. godine u Americi u ograničenu distribuciju pušten znameniti znanstvenofantastični horor-triler “Osmi putnik” (Alien) tada 42-godišnjeg redatelja Ridleyja Scotta. “Osmi putnik” do danas je ostao jedan od najnapetijih filmova žanra, ali i uopće. Postigao je izvanredan uspjeh u kinima, a čak i oni koji su mu prigovarali slažu se da su specijalni efekti i fantastična scenografija nezaboravni.
Daleka budućnost. Sedmeročlana posada trgovačkog svemirskog teretnjaka “The Nostromo”, natovarenog s dvadeset milijuna tona ruda, vraća se na Zemlju. Članovi posade na čelu s kapetanom Dallasom (Tom Skerritt) bude se iz kriogenog sna uvjereni da će im tvrtka u čijem je vlasništvu brod isplatiti poveće sume zbog dobro obavljenog posla. Osim Dallasa, u letjelici su još časnica Ripley (Sigourney Weaver), njezina kolegica Lambert (Veronica Cartwright), zatim Parker (Yaphet Koto), Brett (Harry Dean Stanton), Kane (John Hurt) te jedini android u ljudskoj ekipi Ash (Ian Holm). I premda se činilo da je njihov povratak kući rutinska stvar, iznenadni poziv u pomoć s obližnjeg planeta natjera kapetana da postupi prema pravilima i odmah izvidi o čemu je riječ. Sletjevši, posada otkrije napušteni svemirski brod u kojem Kanea napadne primitivni stvor i zalijepi mu se za lice. Unatoč protivljenju časnice Ripley, ostali članovi odluče vratiti Kanea na brod nesvjesni da je biće koje ga je napalo samo početna životna forma inteligentnog i krvoločnog čudovišta o kojem tvrtka zna i te kako mnogo…
Strah nikad nije izgledao tako užasno. Najkraći je to opis filma Ridleyja Scotta (Istrebljivač, Gladijator), koji u brojnim filmološkim analizama redovito dobiva epitet remek-djela, i to ne samo zbog briljantne realizacije nego i zbog iznimne uvjerljivosti i komunikativnosti s publikom. Teško je poreći da je Scottov film najdojmljiviji tamo gdje veliki filmovi i stječu svoje atribute – u razvijanju autosugestije i uživljavanja gledatelja u zbivanja na ekranu. Nihilističke atmosfere, potencirane klaustrofobije i pun frojdovskih asocijacija, film je zapravo detaljna studija ljudskih karaktera i njihova snalaženja u situacijama golog opstanka, te ga je nužno pojmiti i kao psihološku dramu, a ne samo kao napeti horor. Biblijski motiv Davida i Golijata prenesen je u budućnost u kojoj je čovjek kolonizirao svemir, pri čemu nije prihvatio činjenicu da širenje vlastite civilizacije često znači i njezino dovođenje u opasnost od uništenja.
Goran Čelig