Od nastavaka filmova gotovo se nikada ne može očekivati da budu zanimljiviji, originalniji i kvalitetniji od prvog filma u nizu, a ako je još prvijenac originalni “Psycho” Alfreda Hitchcocka, što očekivati? No da nije tog izuzetno teškog naslijeđa, “Psycho II” redatelja Richarda Franklina bio bi sasvim pristojan film kome je zapravo najveći plus nadogradnja izvorne priče. Film “Psycho II” u kinima se počeo prikazivati na današnji dan, 3. lipnja 1983. godine.
Iako je pisac Robert Bloch osim “Psycha” napisao i “Psycho II”, film ustvari nema veze s tom knjigom, već je scenarij za njega potpisao Tom Holland (Fright Night, Child’s Play, Langolijeri). Hollandov je pečat vidljiv u filmu, ali za razliku od navedenih filmova to “Psychu II” šteti jer je neuvjerljivost preočita, naročito u početku.
Film počinje 22 godine nakon događaja viđenih u prethodniku, u trenutku kada sud, unatoč protivljenju sestre ubijene djevojke, ipak pušta Normana Batesa na slobodu kako bi nastavio normalan život. Motelom sada upravlja neki drugi vlasnici, a on se zapošljava u obližnjem restoranu brze prehrane, gdje se zbližava s mladom djelatnicom Mary. Ubrzo će se Mary preseliti k Normanu, i to baš kada Normanovi psihički problemi postaju sve očitiji. Počinju mu se priviđati majčine poruke, njezini telefonski pozivi, a svako hladno oružje asocira ga na davne zločine. Uza sve to, čini se kako u kući osim Normana i Mary ima još nekoga…
Budući da osim slabašnog uvoda posjeduje sve potrebno da ga zapamtimo kao film koji sasvim solidno balansira između trilera i horora, zbog čega jezivih scena nema u tolikom broju kao u drugim filmovima toga godišta, prema filmu “Psycho II” nikako ne treba biti prekritičan. Napetih scena ima iako se i tu moglo štošta doraditi kako bi bile još dojmljivije. Film obiluje tzv. horor-šmekom osamdesetih, što je za ovaj žanr svakako pozitivno. Tu je ponovno odlični Anthony Perkins, ali zanimljiva nadogradnja originalne priče, koja nam jasno daje do znanja kako je granica između zdravog razuma i ludila neznatna. Kraj filma također je neočekivan i efektan, Franklin ga je dobro režirao, a ono što je očekivano jest da su ostavljena otvorena vrata za nastavke, koji su i snimljeni tijekom sljedećih nekoliko godina (treći dio 1986., četvrti 1990.).
Goran Čelig