Na današnji dan, 2. ožujka 1965. godine u New Yorku premijerno je prikazan legendarni film “Moje pjesme, moji snovi” (The Sound of Music), raskošan obiteljski mjuzikl svestranog američkog filmaša Roberta Wisea, koji ni nakon skoro 60 godina nije izgubio nimalo na privlačnosti i sjaju. Štoviše, film radošću i vedrinom koju širi kao da u neveselu svijetu s početka novoga tisućljeća neprestano dobiva na vrijednosti, a njegov autor na cijeni.
Zlatne tridesete godine XX. stoljeća u Austriji bliže se kraju. Rane Prvoga svjetskog rata tek su zaliječene, a nad zemlju se već nadvila prijetnja njemačke okupacije. Obitelj imućnoga umirovljenoga časnika nekadašnje carske mornarice, kapetana von Trappa (Christopher Plummer) muče međutim drugi problemi. Nakon prerane smrti supruge bivši profesionalni vojnik pokušava svoje sedmero djece u dobi od četiri do 16 godina podići na neprimjeren način – uvođenjem vojne stege. Jasno da je mala “postrojba” lukavija i od svojega “vrhovnoga zapovjednika” i od njegovih namjesnika, guvernanti koje “padaju” jedna za drugom, sve dok se jednoga dana u toj nezahvalnoj ulozi ne pojavi lijepa Marija (Julie Andrews), novakinja iz obližnjega samostana, koja svojom životnom radošću prijeti strogim pravilima reda, pa je poglavarica (Peggy Wood) rado šalje u “čistilište” von Trappovih.
Njezin je boravak u obitelji trebao biti privremen, jer bi očevim vjenčanjem s ispraznom, ali vanjštinom blistavom barunicom Else (Eleanor Parker) djeca uskoro trebala dobiti novu majku. No Marijina predivna i nesebična priroda ne ostavlja u dvorcu nikoga ravnodušnim i priča se pokreće u neplaniranome smjeru.
Nacisti se u međuvremenu planova strogo pridržavaju i Austrija postaje njemačka pokrajina. Von Trapp kao častan vojnik i domoljub takvo što ne može prihvatiti…
Goran Čelig