Na današnji dan, 9. studenog 1970. godine u New Yorku održana je premijera čuvene melodrame “Ryanova kći” (Ryan’s Daughter) slavnog Davida Leana.
Udaljeno mjesto Kirrary na poluotoku Dingle u irskoj pokrajini Kerry tijekom ljeta 1917. godine. Mlada Rosy Ryan (Sarah Miles) kći je jedinica udovca Toma Ryana (Leo McKern), djevojka kojoj je svakodnevni život među mještanima, redom nacionalistima koji intenzivno provociraju britanske vojnike iz obližnjeg vojnog logora, prilično dosadan. Dok njezin otac javno podupire nacionaliste i uskrsnu pobunu protiv britanskih vlasti koja se odigrala u travnju prethodne godine, nitko ne zna da za Britance potajno radi kao potkazivač vlastitih sumještana. Kad se zaljubi u mjesnog učitelja, jednostavnog i povučenog udovca Charlesa Shaughnessyja (Robert Mitchum) te kad se za njega ubrzo i uda, Rosy će se ponadati drugačijem i uzbudljivijem životu u braku. No njezine će se nade uskoro rasplinuti jer je ljubitelj glazbe Charles miran čovjek nezainteresiran za tjelesnu ljubav. A kad u mjesto stigne bojnik Randolph Doryan (Christopher Jones), koji preuzme zapovjedništvo nad vojnim logorom, Rosy će se vrlo brzo s njim upustiti u strastvenu ljubavnu vezu. Međutim, njihovu će vezu slučajno otkriti seoska luda Michael (John Mills) te će po mjestu krenuti ogovaranja za koja će ubrzo doznati i Charles. Iako zna da ga Rosy vara, Charles se na glasine o njoj ne želi osvrtati jer vjeruje da će mu se supruga naposljetku vratiti…
Godine 1971. od četiri nominacije za Oscara ovjenčana pozlaćenim statuama Akademijina ćelavca u kategorijama najbolje sporedne muške uloge sjajnog Johna Millsa i fotografije Freddieja Younga, te iste godine od tri nominacije za Zlatni globus nagrađena također onim za najboljeg sporednog glumca, izvrsna romantična drama redatelja Davida Leana izuzetno je uspjela ekranizacija scenarističkog predloška uglednog britanskog dramatičara i dva puta Oscarom ovjenčanog scenarista Roberta Bolta (Čovjek za sva vremena Freda Zinnemanna, Misija Rolanda Jofféa). Bolt je filmsku priču izvorno zamislio kao parafrazu romana Madame Bovary Gustavea Flauberta, ali Lean je na valu kritičarskih i komercijalnih uspjeha svojih ostvarenja “Most na rijeci Kwai”, “Lawrence od Arabije” i “Doktor Živago” zbivanja odlučio smjestiti u Irsku pred početak irskog rata za neovisnost te radnju tako dodatno aktualizirati u kontekstu eskalirajućeg sjevernoirskog sukoba.
Riječ je o djelu koje unatoč razmjernoj ograničenosti mjesta i vremena zbivanja posjeduje efektan epski zamah te u kojem je Lean, podjednako kao i u “Doktoru Živagu”, melodramsku priču uspio dojmljivo uravnotežiti s izraženim političkim kontekstom, romantičnu melodramu skladno ukomponiravši u okruženje konkretnih povijesnih i političkih okolnosti. Film je dijelom sniman na lokacijama u Južnoj Africi, što je osjetno povisilo troškove produkcije, no to je bilo potrebno zbog snimanja spektakularnih prizora razbijanja valova o obalu, a snimanje su obilježili i dodatno otežali izraženi sukobi Leana s glumcima, kao i među samom glumačkom postavom, te je primjerice John Mills (Gandhi Richarda Attenborougha) odbijao snimati ljubavne scene sa Sarah Miles (Uvećanje Michelangela Antonionija), da bih ih naposljetku snimio navodno pod utjecajem narkotika. Premda je dio kritike film u vrijeme premijere držao staromodnim i odveć konvencionalnim, posrijedi je sjajno režirano, slojevito, vrlo intrigantno i odlično glumljeno ostvarenje.
Goran Čelig