Na današnji dan, 10. srpnja 1998. godine na Beverly Hillsu održana je premijera zabavne pustolovno-akcijske sage “Zorro: maskirani osvetnik” (The Mask of Zorro) u režiji Martina Campbella (Zlatno oko).
Prije dvadeset godina don Diego de la Vega (Anthony Hopkins) uspješno se i hrabro borio protiv španjolske tiranske okupacije Meksika, a naposljetku ostao je bez supruge Esperanze (Julietta Rosen), kćerke Elene (Catherine Zeta-Jones) i slobode, koju mu je uzeo beskrupulozni don Rafael Montero (Stuart Wilson). Poslije dva desetljeća u zatvoru De la Vega uspijeva pobjeći i odmah se daje u potragu za nasljednikom koji će spriječiti Montera da osvoji moć u Kaliforniji. Njegov ne baš izgledni šegrt jest problematični odmetnik Alejandro Murieta (Antonio Banderas), opsjednut De la Veginom zgodnom kćeri, ali i osvetom zbog bratova brutalnog ubojstva. Pod Diegovim vodstvom Murieta se transformira u novog Zorroa, koji će napokon zaustaviti zlog Montera.
“Zorro” je avantura ljubavi i časti, tragedije i trijumfa, postavljena usred borbe Meksika za nezavisnost i spas od španjolske čelične čizme. Također, to je uzbudljiva priča o banditu koji se iz prostog odmetnika prometne u karizmatičnoga heroja. Usamljeni odmetnik Zorro (španjolska riječ za lisicu) bio je voljen u svakoj generaciji otkako se još 1919. godine pojavio kao lik iz jeftinih stripova. Film “Zorro” temeljen je na glavnome licu koje je stvorio Johnston McCulley, policijski reporter koji je ujedno pisao laku literaturu. Mnogi su filmski stvaraoci u Zorrou prepoznali pogodan materijal, stoga ne čudi trajna zaluđenost publike tim zanimljivim junakom.
Iako temeljen na istim izvorima kao i likovi prethodnih holivudskih i europskih filmova na tu temu, “Zorro” je prilično drugačiji od ostalih interpretacija poznate priče. Svi uključeni u stvaralački proces filma složili su se kako je glumac koji posjeduje sve kvalitete za takav romantični tip junaka upravo Antonio Banderas, kojega se nije trebalo dvaput pitati kada je na ulogu starog Zorroa pristao legendarni Anthony Hopkins.
Uza sve potrebne glumačke bravure koje su obojica itekako bili sposobni obaviti, najzahtjevniji dio snimanja bile su karakteristične mačevalačke scene, zaštitni znak svih produkcija Zorroa. Sve su borbe pažljivo koreografirane, što je zasluga iskusnoga Roberta Andersona, koji je radio još s Errolom Flynnom na njegovim avanturističkim filmovima, a surađivao je i u trilogiji Lucasovih “Ratova zvijezda”. Anderson je u svaku borbu ubacio elemente bazirane upravo na karakteristikama pojedinoga glumca.
Goran Čelig