Na današnji dan, 20. prosinca 1997. u Italiji premijerno je prikazan upravo fantastičan naslov “Život je lijep” (La vita è bella), doista genijalan film slavnoga talijanskoga redatelja, scenarista i glumca Roberta Benignija, poznatog po brojnim komedijama poput “Pinocchija” i “Tigra i snijega” te kao čestoga glumca redatelja Jima Jarmuscha. Ljupka je to i tužna priča o sudbini talijanske židovske obitelji koja nakon što završi u logoru ne izgubi nadu u slobodu i prestanak rata…
Tridesetih godina u Toskani vlasnik male knjižare Guido (Roberto Benigni) provodi lijep život zaljubivši se u Doru (Nicoletta Braschi), učiteljicu iz susjednog mjesta koja je zaručena za jednoga mladića. No Guido je uporan i Dora, očarana njegovom duhovitošću i toplinom, raskida zaruke i polazi za Guida. Uskoro oni se vjenčaju, dobiju sina i žive sretno do njemačke okupacije Italije. Kako je Guido židovskog podrijetla, nacisti odvode njegovu obitelj u logor. Svjestan predstojećih strahota i činjenice da su šanse gotovo nikakve da živi izađu iz svega toga, Guido odluči sinu (Giorgio Cantarini) cijeli taj događaj prikazati kao igru u kojoj onaj koji najdulje izdrži dobije tenk kao nagradu…
Redatelj je tu jednostavnu temu razradio na originalan komičarski način koji kombinira chaplinovski lik s talijanskim neorealističkim likovima postavljajući priču unutar zidova logora i svodeći je na igru dječaka i oca. Film je osvojio tri Oscara, za najbolji strani film, glavnu mušku ulogu i glazbu.
Goran Čelig