Na današnji dan, 6. prosinca 1995. godine u kalifornijskom Burbanku premijerno je prikazana izvrsna kriminalistička drama “Vrućina” (Heat), u kojoj je filmska publika prvi put u jednom kadru mogla vidjeti dva glumačka giganta – Ala Pacina i Roberta De Nira. Trosatnu thief-sagu maestralno je režirao veliki Michael Mann.
Bivši zatvorenik Neil McCauley profesionalni je pljačkaš koji se u poslu, kojem je u potpunosti posvećen, vodi načelom da se ne veže ni za što od čega ne može pobjeći za 30 sekundi. Prilikom pljačke blindiranog vozila s novcem, koju izvede sa svojim ljudima, među kojima su i ovisnik o kocki Chris Hiherlis te također bivši zatvorenik, ali i obiteljski čovjek Michael Cheritto, zbivanja izmaknu kontroli te grubi Waingro, pridošlica u grupi, nepotrebno ubije čuvara iz pratnje vozila, poslije čega budu ubijena i preostala dvojica. Nakon što Neil i njegovi ljudi uspiju pobjeći s plijenom od 1,6 milijuna dolara u obveznicama naftne tvrtke koja novac od droge pere preko računa u inozemstvu, istragu pljačke preuzme odlučni poručnik Vincent Hanna, jedan od najboljih ljudi elitnog odjela za pljačke i ubojstva u Los Angelesu. Dok Hanna sa svojim ljudima, među kojima je i promišljeni Casals, kreće tragom pljačkaša, McCauley će najprije odlučiti kazniti Waingroa, a potom se početi zbližavati s grafičkom dizajnericom Eady. Istodobno, Hanna će se osim sa zahtjevnom istragom suočiti i s nevjerom svoje treće supruge Justine, do braka s kojom je Hanni stalo i zbog pokćerke Lauren.
Unatoč znatnim kvalitativnim oscilacijama njegovih filmova, Michael Mann (Lopov, Lovac na ljude, Posljednji Mohikanac, Probuđena savjest, Poroci Miamija, Gangsteri) jedan je od najznačajnijih suvremenih holivudskih filmaša. Kao autor intrigantnih moralki i slojevitih karakternih studija opipljive tragike, uglavnom dojmljivo stiliziranih priča većih od života, Mann je umjetnik koji uvijek stvara precizan, zaokružen, realističan i vizualno impresivan svijet, nerijetko okrutan i nemilosrdan urbani milje čije dominantne boje i arhitektonski oblici na određeni način nadopisuju i dodatno definiraju karaktere protagonista. O tome dostatno govore isprane ulice Chicaga u “Lopovu”, žuta boja prerije i zelena šume u “Posljednjem Mohikancu”, geometrijski pravilni interijeri u kojima se odražavaju čeličnoplavo nebo i more u “Vrućini”, dominantno sivi i zagasiti tonovi koji pojačavaju tjeskobni ugođaj “Probuđene savjesti” te prevladavajuće pastelne nijanse smeđe boje koja okružuje protagoniste “Gangstera”… Osim profesionalizma i nerijetko fanatične predanosti cilju odnosno naglašavanja važnosti koju odanost profesiji i načelima ima za opstanak ili pak za tragičnu kob pojedinca, teme su kojima je Mann stalno zaokupljen odnos obitelji i posla, u kojem uvijek jedno nastrada na račun drugog, te u pravilu neostvarive želje, snovi i ambicije kojima njegovi junaci teže.
Unatoč dugom trajanju i epskom zamahu, često složenoj dramaturškoj i narativnoj strukturi, kao i umetanju efektnih akcijskih sekvencija, Mannova su djela u osnovi intimne drame u koncipiranju kojih autor manje ili više spektakularnu akciju i prizore potjere rabi za kontrastno produbljivanje osobnosti i oslikavanje intimnog svijeta likova. Prema njegovim riječima, “za mogućnost pripovijedanja intimnih storija u kontekstu velikih i značajnih problema”. Sve navedeno razvidno je i u sjajnoj “Vrućini”, djelu epskog zamaha i jednom od najboljih filmova devedesetih, impresivno atmosferičnoj, maestralno režiranoj, ugođajem konstantne tragike i melodrame prožetoj, fascinantno estetiziranoj i stiliziranoj, izvrsno glumljenoj te u cjelini naglašeno moralističkoj priči u kojoj je redatelj obradio vlastiti TV film “Obračun u Los Angelesu” (L.A. Takedown) iz 1989. godine, u kojem su likove koje tumače oskarovci Al Pacino (trilogija Kum, Serpico, Pasje poslijepodne, More ljubavi, Irac) i Robert De Niro (Kum 2, Taksist, Razjareni bik, Dobri momci, Irac), u potonjem slučaju pod drugačijim imenom, odigrali Scott Plank i Alex McArthur.
Goran Čelig