Na današnji dan, 1. prosinca 1983. godine u New Yorku premijerno je prikazan kultni naslov “Lice s ožiljkom” (Scarface) redatelja Briana De Palme, respektabilno ostvarenje nominirano za tri Zlatna globusa (za najbolju glavnu i sporednu mušku ulogu te za najbolju izvornu glazbu).
Godine 1980. kubanski izbjeglica i sitni kriminalac Tony Montana stiže u Miami i biva smješten u izbjeglički kamp. S njim su njegov najbolji prijatelj Manny Ray te poznanici Angel i Chi-Chi. Lokalni mafijaš Frank Lopez angažira ih za prljave poslove. U jednom od njih Angel biva okrutno ubijen, a Tony jedva spašava živu glavu. Tony je uvjeren da je stvoren za veće stvari od toga da bude sitni plaćenik krupnih mafijaša, a želja da sam postane veliki boss pojača mu se kad upozna mladu i atraktivnu Elviru, trofejnu suprugu šefa Lopeza…
Čim ga je prvi put vidio, jedna od najvećih novohollywoodskih zvijezda Al Pacino poželio je napraviti remake znamenitoga gangsterskog filma legendarnog Howarda Hawksa “Lice s ožiljkom” iz 1932. godine. Izvorni je film nastao prema romanu Armitagea Traila i scenariju čuvenog Bena Hechta, a Pacinovu verziju, dakako s njim u naslovnoj ulozi, trebao je režirati iskusni Sidney Lumet. No Lumet je zamijenjen Brianom De Palmom, koji je za pisanje scenarija angažirao Olivera Stonea, proslavljenog Oscarom nagrađenim scenarijem za “Ponoćni ekspres” Alana Parkera. Za kreiranje glazbe pak angažiran je otac eurodiska i elektroničke dance-muzike Giorgo Moroder.
Odličnu, iznimno raspoloženu glumačku ekipu osim Pacina čine još Steven Bauer (koji je uz Pacina bio nominiran za spomenuti Zlatni globus), Michelle Pfeiffer, Mary Elizabeth Mastrantonio, Robert Loggia, Míriam Colón, F. Murray Abraham, Paul Shenar, Harris Yulin, Ángel Salazar, Arnaldo Santana, Pepe Serna, Michael P. Moran, Al Israel, Dennis Holahan, Mark Margolis, Michael Alldredge i Ted Beniades, a kritičari su prigovarali zbog nasilja, vulgarnoga jezika i neugode koju izaziva uspoređujući ga s naslovima tzv. B-produkcije. No kako je vrijeme prolazilo, tako su ocjene postajale sve bolje.
Goran Čelig