Na današnji je dan, 6. rujna 2006. godine na filmskom festivalu u Veneciji premijerno prikazan zasad posljednji igrani film kultnog redatelja Davida Lyncha koji se zvao “Unutarnje carstvo” (Inland Empire).
Glumica Nikki Grace u suradnji s redateljem Kingsleyjem Stewartom i kolegama glumcima priprema se za snimanje novog filma u kojem bi trebala ostvariti najveću ulogu u dosadašnjoj karijeri. No prije nego što dozna da je odabrana za novi projekt, Nikki će na vrata pokucati zlokobna stara žena koja govori tvrdim istočnoeuropskim naglaskom i koja joj navijesti da će dobiti željenu ulogu, ali i upozori je da se čuva. Istodobno, mlada poljska imigrantica suočava se s velikim nevoljama: prisiljena je raditi kao prostitutka, u čemu nema nikakvog iskustva, a među njezinim je klijentima izuzetno odbojan čovjek s kojim se nalazi u opskurnom hotelu. Ubrzo se pokaže da je film koji će Nikki snimati prerada starog poljskog filma naslova “47”, ostvarenja čije je snimanje svojedobno prekinuto zbog tragičnih događaja o kojima se malo zna. A kad snimanje filma napokon započne, zbivanja će se dodatno zakomplicirati i krenuti u neočekivanom i zloslutnom smjeru povezanom s prostitucijom i nizom ubojstava…
Godine 2006. nagrađena na festivalu u Veneciji, enigmatična triler-drama scenarista i redatelja Davida Lyncha prvi je autorov film realiziran nakon kultnog “Mulholland Drivea” iz 2001. godine, intrigantno i prilično vješto koncipirano postmodernističko ostvarenje. Nižući nadrealne, delirične isječke koji asociraju na tjeskoban san, Lynch pripovijeda dvije inicijalno međusobno nepovezane priče o holivudskoj glumici i poljskoj prostitutki u nevolji, ženama čije će se sudbine ipak povezati na ne baš logičan način.
Autor naglasak stavlja na sugestivno kreirano nadrealno ozračje koje učinkovito pridonosi predočavanju psiholoških stanja likova, u cjelini stvarajući izuzetno uznemirujuću sliku svijeta u kojemu je svatko svakome potencijalni neprijatelj. Pritom su granice između paralelnih zbivanja toliko zamagljene da je izuzetno teško razaznati koja je narativna linija posrijedi, a stvarajući film unutar filma Lynch spretno parafrazira mit o Erosu i Psihi. Pritom je lako detektirati ponavljanja motiva i izvedbenog prosedea iz Lynchovih prijašnjih filmova, a unatoč očekivanoj autorovoj sugestivnosti i vizualnoj dojmljivosti, djelu nedostaje koherentnosti koju je posjedovao “Mulholland Drive”.
Glumačka postava predvođena Laurom Dern (Plavi baršun, Savršeni svijet) naknadno je priznala da tijekom rada na filmu nije znala koga je i što glumila, te su se svi uglavnom vodili vlastitim glumačkim intuicijama.
Goran Čelig