Na današnji dan, 6. listopada 1960. godine održana je premijera slavnog povijesnog filma “Spartak” (Spartacus) Stanleyja Kubricka, posljednjeg filma na kojem je Kubrick ikomu dopustio da mu se miješa u posao…
U prvom stoljeću prije naše ere Rimska Republika skliznula je u korupciju. Ponosni i nadareni rob, Tračanin Spartak igrom slučaja postaje gladijator. Tijekom gladijatorske obuke Spartak odbija silovati sluškinju Variniju kada mu je poslana u ćeliju. Njih dvoje nakon toga prisiljeni su trpjeti brojna poniženja jer su prkosili gospodarima. Bogati rimski senator Marko Kras, koji želi postati diktator stagnirajuće republike, iz hira kupuje Variniju, a za zabavu prijatelja organizira borbu do smrti Spartaka sa još trojicom gladijatora. U toj borbi Spartak biva razoružan, ali njegov protivnik, Afrikanac Draba, poštedi mu život te u naletu prkosa napadne rimsku publiku, ali ubiju ga pripadnici osiguranja. Sljedećeg dana Spartak povede pobunu robova: gladijatori nadjačaju svoje stražare i pobjegnu na selo. Tamo izaberu Spartaka za vođu, koji ih odluči povesti na put njihovim domovima…
Nakon propasti suradnje s Marlonom Brandom na adaptaciji vestern-romana Charlesa Nediera “Autentična smrt” Hendryja Jonesa, koji će poslije postati jedini Brandov redateljski projekt nazvan “Jednooki Jack”, Stanley Kubrick primio je telefonski poziv od Kirka Douglasa, s kojim je prethodno vrlo uspješno surađivao na (anti)ratnom filmu “Staze slave”. Douglas je nakon svega tjedan dana snimanja otpustio uglednog Anthonyja Manna s pozicije režisera svog povijesnog spektakla “Spartak”, adaptacije romana nepoćudnog autora Howarda Fasta koju je scenaristički ostvario Dalton Trumbo, jedan od svojedobnih hollywoodskih pripadnika odnosno simpatizera američke komunističke partije, zbog čega se našao na crnoj listi i bilo mu je zabranjeno scenarističko djelovanje.
Douglasovu ponudu da zamijeni Manna Kubrick je prihvatio, no ovaj put suradnja sa slavnim glumcem koji se počeo baviti producenturom bila je kudikamo manje skladna. Štoviše, bila je opterećena Douglasovim nezadovoljstvom nizom redateljskih ideja, a posebno onom da u prvih pola sata filma njegov lik Spartaka izgovori samo dvije rečenice. Suradnja je ipak opstala do kraja snimanja jer se Kubrick, koliko god nevoljko, povinovao Douglasovom autoritetu. No manjak kreativne kontrole toliko mu se zamjerio da je odlučio kako nikad više neće pristati na film u kojem ne bi imao dostatnu autorsku slobodu. No “Spartak” je itekako pridonio rastu njegove karijere, bio je to treći film u nizu, nakon “Uzaludne pljačke” i “Staza slave”, koji je dočekan s kritičkim odobravanjem, ali i prvi koji je ostvario zaradu, i to iznimno dobru. U vrijeme snimanja bio je to povijesni spektakl s najvećim budžetom u povijesti Hollywooda, a znatan povrat novca na kinoblagajnama pokazao je da mladi režiser nije samo umjetnički izuzetno darovit nego i da ima komercijalni potencijal.
“Spartak” je nominiran za šest Oscara, a osvojio je četiri – za najboljega sporednoga glumca (Peter Ustinov), najbolju kolor-fotografiju, kolor-scenografiju i kolor-kostimografiju, a bio je nominiran i za najbolju montažu te najbolju glazbu. Godine 2017. film je pohranjen u Nacionalni filmski registar Kongresne knjižnice kao djelo od posebnog značenja.
Goran Čelig