Na današnji dan, 22. listopada 1982. godine u kina stiže film čiju je buduću slavu malo tko mogao naslutiti. Počeo se prikazivati “Rambo” (First Blood), koji potpisuje redatelj Ted Kotcheff.
Scenarij su napisali Michael Kozoll, William Sackheim i Sylvester Stallone prema romanu “Prva krv” (First Blood) Davida Morrella, snimatelj je bio Andrew Laszlo, a glazbu potpisuje slavni Jerry Goldsmith. U glavnim se ulogama pojavljuju Sylvester Stallone (John Rambo), Richard Crenna (pukovnik Samuel Trautman), Brian Dennehy (šerif Will Teasle), David Caruso (Mitch) i Jack Starrett (zamjenik Arthur Gault).
Traumatizirani vijetnamski veteran i bivši pripadnik Zelenih beretki John Rambo stiže u gradić Hope, odakle ga šerif Teasle odmah želi protjerati. Zlostavljanje u policijskoj postaji potakne mu sjećanja na mučenja u ratnom zarobljeništvu pa se, pobjegavši, odlučuje na osvetu. Šerif sazove potjeru, ali Rambo u divljini sam postane progonitelj, zbog čega lokalne vlasti pozovu u pomoć njegova bivšeg zapovjednika Trautmana…
U istoimenom romanu književnika Davida Morrella iz 1972. godine Morrell je lik nazvao Rambo prema vrsti jabuke koju je uzgajao švedski doseljenik iz 17. stoljeća Peter Gunnarson Rambo. U knjizi lik nije imao ime, ali u filmu dobio je puno ime John Rambo. Dok je pisao knjigu, autor se borio s tim kako imenovati glavnoga junaka. Jednog dana za užinu imao je jabuku. “Zagrizao sam je i otkrio da je zapravo ukusna. ‘Kako se zove?’ pitao sam suprugu. ‘Rambo’, odgovorila je … Odmah sam prepoznao zvuk snage, sile. Podsjetilo me i na način na koji neki izgovaraju ime francuskog pjesnika kojeg sam proučavao, Rimbauda, čije je najpoznatije djelo ‘Sezona u paklu’, a za koje sam smatrao da je prikladna metafora za ratnog zarobljenika i patnju koju je Rambo iskusio”, komentirao je književnik.
Dinamična ekranizacija provokativnog romana o posrednim posljedicama rata smanjila je nasilje u odnosu na predložak, a za potrebe nastanka serije promijenjen je i završetak u kojemu Trautman ubije Ramba. Stalloneova uloga učinkovito je oslobođena dijaloga i svedena na fizičku karakterizaciju te je njome završio transformaciju u čovjeka od akcije.
Kao i u slučaju “Rockyja”, gubitnički ugođaj prvog filma napušten je u eskapističkim nastavcima (Stallone je u svima koscenarist i glavni glumac), koji otvoreno zagovaraju rat kao način rješavanja sukoba. Iako se sukobljava sa sve težim protivnicima, Rambo postaje nepobjediv ratnik, borac za ideale i političke stavove reaganovske Amerike koja želi vratiti povjerenje u moć i misiju SAD-a.
“Rambo” je bio ipak manji hit, a znatno brutalniji “Rambo II” (George Pan Cosmatos, 1985.), u kojemu protagonist oslobađa američke zarobljenike iz Vijetnama, postiže velik komercijalni uspjeh (drugi na ljestvici najgledanijih filmova godine u SAD-u). Neuspjeh “Ramba III” (Peter MacDonald, 1988.), u kojemu se u Afganistanu s mudžahedinima bori protiv sovjetskih vojnika, privremeno dovodi do kraja serije…
Goran Čelig