You are currently viewing Godišnjica premijere filma Lenjingradski kauboji idu Amerika Akija Kaurismäkija

Godišnjica premijere filma Lenjingradski kauboji idu Amerika Akija Kaurismäkija

Na današnji dan, 24. ožujka 1989. godine u finska je kina pušten legendarni film Akija Kaurismäkija “Lenjingradski kauboji idu Amerika” (Leningrad Cowboys Go America).

Negdje u finskoj tundri, na gotovo ničijoj zemlji, djeluje zacijelo najneuspješniji rock ‘n’ roll bend na svijetu – Lenjingradski kauboji. Riječ je o polka-bendu bez publike i ikakva komercijalnog potencijala čiji članovi, nezadovoljni takvim statusom, odluče zanemariti nacionalne osjećaje i otputovati u SAD, gdje publika navodno prihvaća doslovce sve. A kad predvođeni autokratskim menadžerom krenu na put, njihovo putovanje preko oceana i čitavoga kontinenta pretvorit će se u pravu pustolovinu garniranu širokim cestama, zadimljenim mračnim barovima i poštenom folk-glazbom nacije koja obožava hamburgere. Šašave dogodovštine na putu do konačnog odredišta u Meksiku, gdje trebaju nastupiti na seoskoj svadbi, dodatno će začiniti jedan smrznuti član benda, a kradomice će ih pratiti i seoski idiot Igor.

Film ceste suscenarista i redatelja Akija Kaurismäkija kultno je te izuzetno šarmantno i zabavno ostvarenje, autorov šesti dugometražni igrani film kojim je, nakon što je prethodnim djelima stekao naklonost kritike, napokon privukao i pozornost šire međunarodne publike. Humor i ironija zamjetni su već u naslovu, u kojem su efektno povezani tadašnji Istok i Zapad, a Kaurismäkijev spoj filma ceste i glazbene komedije rezultirao je svojevrsnom farsičnom interpretacijom “americane”, na način na koji SAD i njihova tipična obilježja vidi osebujni europski filmaš specifičnog smisla za humor.

Dramaturški epizodno koncipiran kao niz anegdota koje doživljavaju članovi benda, pri čemu svaku anegdotu prati drugačiji soundtrack iz tipične zvukovnice američke pop-glazbe, narativno pomalo monoton film kao najveće adute ističe simpatično ekscentričnu devetoricu glazbenika i njihov naglašeno campovski imidž, koji uz ekstremne kokotice i dodatno izdužene špic-cipele zaokružuju krzneni kaputi i tamne naočale.

I to djelo obilježavaju prepoznatljive Kaurismäkijeve bizarne i nerijetko nadrealne situacije, izražena sklonost apsurdu i duhovitim gegovima, stripovski minimalizam i pomaknuti obrati. Ako se svemu dodaju cameo-nastup kultnog filmaša Jima Jarmuscha, kroz čiji je lik Kaurismäki dao zabavnu posvetu američkom neovisnom filmu, britko ironiziranje američkih stereotipa te činjenica da je za potrebe snimanja filma izmišljeni bend, članovi kojega su bili pripadnici stvarnog finskog pop-rock/punk-benda Sleepy Sleepers, zbog velike popularnosti naknadno postao stvarni bend, okolnosti uspjeha tog filma postaju jasne.

Ostvarenje za naslov kojega je Kaurismäkija nadahnula komedija “Go West” s braćom Marx iz 1940. godine naknadno je dobilo dva nastavka, pustolovnu glazbenu komediju “Lenjingradski kauboji susreću Mojsija” te glazbeni dokumentarac “Total Balalaika Show”, oba realizirana 1994. u Kaurismäkijevoj režiji.

Goran Čelig