You are currently viewing Godišnjica premijere drame Posljednji tango u Parizu Bernarda Bertoluccija

Godišnjica premijere drame Posljednji tango u Parizu Bernarda Bertoluccija

Na današnji je dan, 14. listopada 1972. godine na newyorškom filmskom festivalu premijeru imala čuvena erotska drama “Posljednji tango u Parizu” (Ultimo tango a Parigi | Last Tango in Paris) slavnog Bernarda Bertoluccija. Film je tada izazvao senzaciju jer je prvi put velika zvijezda kao što je bio Marlon Brando nastupila u vrlo realistično prikazanim prizorima spolnog odnosa, i to još u filmu vrlo cijenjenog mladog redatelja, jednog od vođa talijanskog “novog filma”.

Brando je predvodio glumačku ekipu u kojoj su još bili Maria Schneider, tada 19-godišnjakinja, Maria Michi, Giovanna Galletti, Jean-Pierre Léaud, Massimo Girotti i mnogi drugi, a Bertolucci je isprva htio da glavne uloge tumače Dominique Sanda, francuska glumica koja je bila uključena u stvaranje scenarija, ali je zbog trudnoće odbila, te Jean-Louis Trintignant.

Paul (Marlo Brando) Amerikanac je star oko 45 godina. U teškoj depresiji luta Parizom jer se njegova žena na vrlo krvav način ubila. Istodobno dvadesetogodišnja Francuskinja Jeanne (Maria Schneider), iz ugledne građanske obitelji, traži stan jer će se za dva tjedna udati za mladog filmskog redatelja Toma (Jean-Paul Leaud). Tom je površni filmofil koji o Jeanne snima film tako da je sa svojom filmskom ekipom slijedi gotovo na svakom koraku. Jeanne ode pogledati jedan stan i u njemu zatekne Paula. Progovore nekoliko riječi i ne predstavljajući se jedno drugome stupaju u silovit spolni odnos. Za Paula je to neka vrsta totalnog zaborava vlastite životne situacije. Dogovore se da se opet nađu, ali da nikad jedno drugome ne kažu imena. U međuvremenu u hotelčiću u kojem živi Paula posjeti majka njegove žene Rose (Maria Michi). Susret s punicom, koja pokušava shvatiti zašto se njezina kći ubila, završi nervozno i u sukobu. Paul i Jeanne nastave se sastajati u stanu, ali premda govore o sebi, nikad jedno drugome ne kažu tko su i što su. Veza postaje sve intenzivnija, a završit će tragično nakon jednog tanga…

Mnogo se raspravljalo u tisku je li riječ o pornografskom ili umjetničkom filmu, a tridesetjednogodišnji redatelj Bernardo Bertolucci postao je slavan u cijelom svijetu. Nakon tog filma režirat će epsku dramu “Dvadeseto stoljeće” (1976.) i brojne druge uspješne filmove, među kojim je i “Posljednji kineski car” (1987.), koji će osvojiti nekoliko Oscara.

Goran Čelig