Na današnji dan, 10. siječnja 1927. godine u Berlinu održala se premijera čuvenog filma “Metropolis” redatelja Fritza Langa.
Godine 2000. moćni industrijalac Fredersen vlada raskošnim gradom Metropolisom, čiji elitni sloj lagodno živi eksploatirajući robovski rad ljudi zatočenih u podzemlju. Fredersenov sin Freder zaljubi se u mladu Mariju, koja propovijeda ljubav i odbacuje nasilje u borbi protiv nepravednog poretka. Fredersenov glavni suradnik, zli znanstvenik Rotwang, kreira robotsku Marijinu dvojnicu kako bi unio pomutnju među radnike…
Po vlastitim riječima inspiriran njujorškim neboderima, Fritz Lang odlučio je snimiti futuristički film predloživši tadašnjoj supruzi Thei von Harbou da napiše romaneskni predložak (neki povjesničari zaključili su da Langova interpretacija nije pouzdana te da je ideja za film došla prije boravka u Sjedinjenim Državama). Čelnik filmske kuće UFA Erich Pommer odobrio je enormni budžet (konačni troškovi iznosili su pet milijuna maraka, navodno više i od proračuna Griffthove “Netrpeljivosti”, čime bi “Metropolis” bio najskuplji projekt nijemog razdoblja), a Lang je film koncipirao sintetizirajući ekspresionistička i futuristička načela. Idejno nasljeđe ekspresionizma vidi se u kritici dehumanizirajuće tehnologije kojom upravlja krupni kapital te u motivima iracionalnosti, arhaičnosti, otuđenosti u urbanom ambijentu te omiljenom Langovu motivu moćnog i nemilosrdnog Uma koji vlada individualnom i kolektivnom sudbinom ljudi, dočim je futurizam prisutan u istovremenoj fascinaciji urbanom i tehnološkom (ultra)modernošću te u konačnici priznanjem potencijala za društvene promjene koji leži u modernoj tehnologiji.
Ekspresionizam i futurizam susreću se i na oblikovno-dizajnerskom planu, skladnim povezivanjem prepoznatljivo ekspresionističke teksture fotografije, geometrijski komponirane scenografije i mizanscene (tipično ekspresionističko pravilno gibanje masa) s futurističkom arhitekturom, dizajnom prometala i vizualnim efektima (na primjer česta uporaba snopova svjetala). Kritičari često ističu kako je jednostavna i nerijetko banalna antiutopijska priča, koja u završnici postaje utopijskom, samo izgovor za zadivljujuća stilsko-dizajnerska rješenja, međutim ona je interpretacijski itekako zanimljiva. Strahovit sukob klasa koji završava pomirenjem, uz afirmaciju ljubavi kao vrhovnog načela, u konačnici se doima kao afirmacija kršćanskog socijalnog nauka, ali nesumnjivo sadržava kako marksističko-komunističke, tako i nacifašističke (Hitler i Goebbels bili su poklonici filma) značajke, tim prije što se završno izmirenje, sugeriraju neki kritičari, može iščitati i kao ironijski komentar.
Posebno je zanimljiv tretman lika Marije; postavivši aseksualni mesijanski lik jasne asocijacije na Krista kao ženu, film sugerira feminističko usmjerenje, međutim suprotstavivši mu izrazito erotizirana i zavodljiva ženskog robota kao destruktivan lik, istovremeno osuđuje samosvjesnu žensku seksualnost; opet, očita fascinacija robotom sprečava jednoznačno tumačenje filma kao antifeminističkog. Temeljno i iznimno utjecajno ostvarenje (anti)utopijskog SF-a, s elementima fantastičnog horora, istovremeno vrhunac dizajnerske kreativnosti, “Metropolis” je jedan od najimpresivnijih izdanaka zrelog nijemog filma.
Goran Čelig