Na današnji dan, 12. rujna 1964. godine u Italiji se u kinodvoranama počeo prikazivali legendarni vestern “Za šaku dolara” (Per un pugno di dollari | A Fistfull of Dollars), drugi film slavnog Sergia Leonea.
Ubrzo nakon što stigne u gradić San Miguel u Novom Meksiku usamljeni revolveraš kojega zovu Joe od pipničara Silvanita dozna da u gradu upravo traje žestok sukob dviju suparničkih obitelji koje se bore za prevlast u trgovini oružjem i alkoholom. S jedne su strane braća Don Miguel, Esteban i Ramón Rojo, a u njihovu je klanu najsposobniji revolveraš Chico. S druge je obitelj Baxter, koju čine šerif John Baxter, njegova lukava i vođenju posla posvećena supruga Consuela te njihov budalasti sin Antonio. Kad otkriju koliko je Joe vješt u rukovanju revolverima, obje obitelji pokušat će ga angažirati, ne znajući da revolveraš ima drugačije planove i da igra svoju igru. On će za šaku dolara pristati raditi kao plaćenik za obje obitelji, pritom i jednima i drugima vješto manipulirajući te ih navodeći na međusobne sukobe. Nakon što uspije osloboditi Ramónovu zarobljenicu i prisilnu ljubavnicu Marisol, Joe će shvatiti da se i sam nalazi u opasnosti…
Realiziran u razdoblju zalaska popularnosti američkog vesterna kao žanra, drugi redateljski projekt Sergia Leonea (Bila jednom revolucija / Sakrij se / Za šaku dinamita, Bilo jednom u Americi), snimljen tri godine nakon njegove debitantske pustolovne povijesne drame “Kolos s Rodosa”, nije samo revitalizirao žanr nego je i začeo zaseban podžanr, isprva s podsmijehom nazvan špageti-vesternom, prema Italiji kao zemlji podrijetla. Zlatno razdoblje špageti-vesterna trajalo je od sredine 60-ih do sredine 70-ih godina prošlog stoljeća, a riječ je o djelima s niskim proračunima, realiziranima uz razmjerno kratke rokove i uglavnom na talijanskom jeziku. Rad su odreda talijanskih redatelja u talijanskim filmskim studijima Cinecitta, na Sardiniji i na lokacijama u Španjolskoj pustinji u pokrajini Almería. Leoneov film, nastao pod utjecajem “Tjelesne straže” Akire Kurosawe, postigao je izniman uspjeh kod publike, privukao je i kritiku, a redatelj je smjesta postao zvijezda, baš kao i glavni glumac Clint Eastwood, dotad ne baš poznato ime s američke televizije.
U tom je filmu Leone demonstrirao jedinstveni vizualni prosede dominantno temeljen na utjecaju oslikanih krajolika iz vesterna Johna Forda i metode rastezanja kadra iz filmova Akire Kurosawe. Za ulogu bezimenog revolveraša konkurirali su i James Coburn, Henry Fonda i Charles Bronson, ali za razliku od prve dvojice, koji su tražili honorare veće od 15 tisuća dolara, i Bronsona, koji je bio nezadovoljan scenarijem, Eastwood se zadovoljio i manjim honorarom.
Riječ je o prvom dijelu antologijske Leoneove “dolarske trilogije”, koja je u sljedeće dvije godine zaokružena naslovima “Za dolar više” i “Dobar, loš, zao”, također s Eastwoodom u glavnim ulogama.
Goran Čelig