You are currently viewing Godišnjica kinopremijere kultnoga horora Maturalna večer Paula Lyncha

Godišnjica kinopremijere kultnoga horora Maturalna večer Paula Lyncha

Na današnji dan, 17. srpnja 1980. godine u američka kina dolazi kultni horor “Maturalna večer” (Prom Night) Paula Lyncha.

“Maturalnu večer” otvara nesreća koja se dogodila šest godina prije radnje filma. U naočigled bezazlenoj dječjoj igri djevojčica pada kroz prozor zgrade te na mjestu umire. Nakon što vide da su nehotično uzrokovali smrt svoje prijateljice, djeca se zaklinju da neće nikome o tome govoriti. Radnja se seli u sadašnjost, gdje se cijela škola priprema za maturalnu večer. Radost trenutka upropaštava maskirani ubojica koji se nekadašnjoj djeci, sada već tinejdžerima, želi osvetiti za mučni događaj iz prošlosti…

Sestru poginule djevojčice glumi Jamie Lee Curtis, koja je popularnost stekla dvije godine prije toga u Carpenterovoj “Noći vještica”. U toj zlatnoj eri slashera Jamie Lee mnogo je puta utjelovila slične final-girl uloge, po kojima je mnogi i pamte. U ostalim ulogama, osim većeg broja vrlo dobrih anonimusa, imamo i Leslieja Nielsena, koji glumi njezina oca. Usput, to mu je bila jedna od posljednjih uloga prije nego što se prepustio isključivo komedijama, tj. parodijama.

Film ugodno iznenađuje i danas, posebice zbog netipičnosti, tj. bijega iz nekih tvrdo postavljenih okova slasher-filmova. Tu se najviše misli na vrlo dobru karakterizaciju likova, koja bi nekome mogla i zasmetati budući da oduzima skoro pa prvih 60 minuta filma, zbog čega je to jedan od rijetkih slashera u kojemu je gledatelju barem malo stalo do skoro svakoga lika.

Ubojica u filmu također je nešto posebno. Kada krene u akciju, dosta ga se često prikazuje u kadru, a pokretima i ponašanjema ne prikazuje sebe kao nekakvoga nadčovjeka. Stalno trčkara okolo, pada, tuku ga, te u većini situacija stvarno izgleda kao da njegovo ponašanje nije skriptirano nego se snima potpuno stvarnoga čovjeka koji se vrlo spontano prepušta svom ubojitom nagonu.

Finale filma savršeno je – kratko, jasno i ispunjeno emocijama.

Goran Čelig