Na današnji dan, 9. srpnja 1982. godine u domaćim kinima počeo se prikazivati kultni film “Variola vera”, inspiriran posljednjom epidemijom velikih boginja (variola vera) koja je izbila u Europi odnosno u Jugoslaviji, preciznije na Kosovu i u Beogradu 1972. godine.
Hodočasnik zaražen nepoznatom bolešću stjecajem okolnosti uđe u zemlju. Premještan s mjesta na mjesto, umire, a zaraza se širi. U trenutku kad odgovorni shvate da se radi o bolesti koja se smatrala iskorijenjenom, već je kasno. Epidemija velikih boginja počinje harati dovodeći u iskušenje i pojedince i društvo. Zaraženi su izolirani i prepušteni logici strašne bolesti na koju su svi već zaboravili smatrajući je dalekom prošlošću…
Film prati ponašanje skoro svih slojeva društva u kome se epidemija pojavila: pacijenata u bolnici, medicinskog osoblja, običnih građana, pa i političara, dužnosnika tadašnjih vlasti. Prikazuje se kako smrtonosna prijetnja pridonosi u pokazivanju pravog lica ljudi.
“Variola vera” jugoslavenski je film snimljen 1982. godine u režiji Gorana Markovića, za koji je scenarij napisao uz pomoć Milana Nikolića. Marković je za film “Variola vera” nagrađen na festivalu u Vrnjačkoj Banji za najbolji scenarij, u Valenciji je nagrađen za najboljeg redatelja i scenarij, na Pulskom festivalu film je nagrađen Zlatnim vratima, a Eržebet Kovač i Julija Beltram dobili su nagradu za najbolju masku. Na raznim drugim festivalima povelje su dobivali Rade Šerbedžija, Semka Sokolović-Bertok i Dušica Žegarac.
Film je snimljen točno desetljeće nakon pojave epidemije. Redatelj i scenarist filma Goran Marković objašnjava kako je teklo snimanje i što ga je navelo da uopće snimi film: “Još kao student bio sam opsjednut idejom da ekraniziram Camusovu ‘Kugu’. Taj je roman ostavio snažan dojam na mene u mladosti. Poslije, tijekom studija, shvatio sam da prava tema romana nije bolest, već moralni diskurs između pojedinca i mračne sile. Kada sam 1968. doživio ulazak sovjetskih tenkova u Prag, što je ujedno značilo i potpuni gubitak iluzija o mogućnosti života u pravednom svijetu, odlučio sam snimiti film koji bi se na neki način suprotstavio toj mračnoj sili. Kuga mi je izgledala kao najbolji okvir za priču. Ali kako iz razumljivih razloga nitko nije htio financirati takav film, a dogodila nam se epidemija velikih boginja 1972., shvatio sam kako je bolje da se bavim našom stvarnošću, a ne nekakvom literarnom. ‘Variola vera’ apsolutno je najteži projekt koji sam ikada snimio. Stalno je nešto stajalo na putu tom filmu. Pripremao sam ga mjesecima za snimanje u jednoj, a dva dana prije početka dali su nam drugu praznu bolnicu, koja nije bila ni nalik prvoj. Uzmi ili ostavi, bila je dilema. Ubrzo me napustio scenograf, a snimanje se odigravalo u potpunoj oskudici. Radili smo po 14-16 sati dnevno. Bio sam potpuno iscrpljen, i fizički i moralno.”
U glavnim se ulogama pojavljuju Rade Šerbedžija, Erland Josephson, Dušica Žegarac, Rade Marković, Semka Sokolović-Bertok, Bogdan Diklić, Aleksandar Berček, Slobodan Aligrudić, Petar Kralj i mnogi drugi.
Goran Čelig