Uz razumijevanje kompleksnosti obiteljskih odnosa i njihov nijansiran prikaz, jedna od najvećih redateljskih odlika Lassea Hallströma jest rad s glumcima, koji često u njegovim filmovima mogu iskazati sve svoje umijeće i tako ostvariti neke od svojih najboljih uloga, pa je to u “Što muči Gilberta Grapea” (What’s Eating Gilbert Grape), filmu o odrastanju koji se u kinima pojavio na današnji dan, 17. prosinca 1993. godine, uspjelo i budućim megazvijezdama, tada vrlo mladima Johnnyju Deppu i Leonardu DiCapriju (koji je za taj film nominiran za Oscara i Zlatni globus za najboljeg epizodnog glumca).
Gilbert Grape (Johnny Depp) mladić je koji živi u prilično izoliranom mjestu od tek tisuću stanovnika, gdje se svi međusobno poznaju, pa tako prilično normalno prihvaćaju i njegovu neobičnu obitelj koja bi vjerojatno negdje drugdje bila potpuno izolirana. Nakon očeva samoubojstva on zapravo preuzima njegovu ulogu. Majka Bonnie (Darlene Cates), nekadašnja ljepotica, sada je teška više od dvjesto kilograma i godinama nije izašla iz kuće, starija je sestra Amy kućanica (Laura Harrington), a mlađa Ellen (Mary Kate Schellhardt) tinejdžerica kojoj svi idu na živce.
Gilbert je jedini zaposlen – kao pomoćnik u trgovini kojoj ozbiljno konkurira novootvorena velika samoposluga, ali mu je glavna briga mlađi brat – retardirani Arnie (Leonardo DiCaprio), kojeg svuda vodi sa sobom i mora paziti na njega, tako da se stresa ne rješava ni u trenucima kratkih erotskih susreta s udanom Betty (Mary Steenburgen). Iako ga sve to muči, njegova dobrota, toplina i odgovornost prema obavezama uspijevali bi beskrajno dugo održavati jednaku situaciju da se u mjestu zbog kvara na motoru kuće na kotačima ne zaustavi zgodna djevojka Becky (Julitte Lewis), koja na odmoru putuje s bakom…
Možda bi se prema priči moglo pretpostaviti da se radi o mučnom filmu, ali Šveđanin Lasse Hallström (koji od 1991. režira u SAD-u) u svom drugom američkom filmu pokazuje iznimnu osjetljivost i delikatnost u prikazu jedne čudne obitelji nalazeći u njezinim pomaknutim likovima puno dobrote i ljubavi, pa će toplina koju film donosi, kao i mnoge komične situacije, ne samo olakšati njegovo gledanje nego i emocionalno vezati gledatelje…
Goran Čelig