Na današnji dan, 23. prosinca 1966. godine u Italiji s kinoprikazivanjem je započeo čuveni film “Dobar, loš, zao” (Il buono, il brutto, il cattivo | The Good, the Bad and the Ugly) redatelja Sergia Leonea. Glavne uloge u tom slavnom talijanskom špageti-vesternu odigrali su Clint Eastwood, Lee Van Cleef i Eli Wallach. Bio je to je treći Leonevov film iz tzv. dolarske trilogije, koju još čine filmovi “Za šaku dolara” (1964.) i “Za dolar više” (1965.). Film govori o trojici revolveraša koji tragaju za zakopanim zlatom vojske Konfederacije u kaosu obračuna, vješanja, građanskog rata i zatvoreničkog logora.
Pustopoljina usred Divljeg zapada. Joe (C. Eastwood) uhvati meksičkog bandita bjegunca Tuca (E. Wallach) i predaje ga mjesnim vlastima. No to je samo varka, jer Joe spasi Tuca neposredno prije izvršenja smrtne kazne vješanjem. Dvojica odmetnika podijele nagradu te odluče sve to ponoviti. Nakon sljedeće uspješne prijevare Joe napusti Tuca i ostavi ga u preriji. Tuco se zaklinje na osvetu pa prvom prilikom uhvati Joea i protjera ga u pustinju. Ondje obojica nalete na umirućeg Billa Carsona (A. Castle), koji Tucu otkrije tajnu neprocjenjivog blaga skrivenog na groblju. Za tim blagom traga i okrutni Sentenza (L. Van Cleef)…
Realiziravši 1964. i 1965. godine prva dva dijela svoje dolarske trilogije, naslove “Za šaku dolara” i “Za dolar više”, Sergio Leone odlučio je završiti projekt spektakularnim trećim dijelom naslovljenim “Dobar, loš, zao”. Film je snimljen 1966. godine, a baš kao i za prva dva filma, Leone je izabrao lokacije diljem Španjolske te ponovno angažirao omiljenoga glumca Clinta Eastwooda.
Završni je dio trilogije s punim pravom ocijenjen remek-djelom i uz Leoneovu sagu “Bilo jednom na Divljem zapadu”, istog žanrovskog predznaka, najboljim predstavnikom špageti-vesterna. Trosatni je film (na pojedinim je tržištima prikazana skraćena inačica) arhetipski predstavnik žanra i na najbolji način zrcali Leoneov osjećaj za napetost, likove i produkcijski dizajn. Naslov mu potječe od parafraziranja tri tipična lika iz priča s Divljeg zapada premda je sâm Leone ustvrdio da podjela na dobro i loše u vesternima nema pokrića jer je na stvarnom Divljem zapadu sve ovisilo o sreći. Bilo kako bilo, njegovi su (anti)junaci u tom filmu dvojica partnera koji nakon međusobnog sukoba iznenada dobiju prigodu obogatiti se tražeći nestalo blago, ali će ih u tome omesti daleko najgori protagonist potrage za zlatom – onaj zli. Priča tako ujedinjuje sve poznate elemente klasičnih vesterna. No oni su ovdje poslagani na vrlo moderan način, pa film pršti cinizmom, stiliziranim nasiljem i gotovo stripovskom karakterizacijom koja u zadanim okvirima daje sjajan rezultat.
Osobite su vrijednosti Leoneova filma briljantna fotografija snimatelja Tonina Delli Collija, atraktivne masovne scene s vojskom Unije, poigravanje sa zvukom i dijalozima (prvih se desetak minuta u filmu ne čuje ni riječ), te evergreenska glazba redateljeva dugogodišnjeg suradnika Ennija Morriconea, čija je tema “oponašanja glasanja kojota” postala veliki hit diljem svijeta. Film je snimljen u posebnoj tehnici Techniscope, a dominira ozračje fatalizma koje kulminira u izvrsnoj završnici.
Uz “dobrog” C. Eastwooda, koji je itekako profitirao od suradnje s Leoneom, a što se najbolje vidi u glumčevim kasnijim redateljskim projektima, u filmu glume i E. Wallach (Baby Doll) kao bandit Tuco, te karizmatični L. Van Cleef (Mortimer u Leoneovu “Za dolar više”) kao Sentenza.
Goran Čelig