Teorija zavjere napravila je puni krug u posljednjih pedesetak godina i postala mainstream, dio pop-kulture. Prvotno su teoretičari zavjere bili građani i istraživački novinari, s vremenom to postaju političari, premijeri i predsjednici, a sada se priča putem društvenih mreža vratila na početak, u okruženje lokalnog kafića, mesnice ili hostela. Teorije zavjere 2.0 šire svi i, kao u slučaju pandemije, jedan dan sigurni su u to da je posrijedi obična prehlada, a već sljedeći dan riječ je o ultimativnom GMO oružju puštenom iz laboratorija.
Istraživački novinari imaju ‘povlaštene informacije’, a poslije se bore protiv dezinformiranja srednjostrujaških medija; političari upozoravaju na iskrcavanje američkih vojnika, a informatički stručnjaci na fatalne posljedice 5G-mreže. Koju će naravno iskoristiti već za koji mjesec unatoč ‘sigurnim posljedicama’. Ni skeptici nisu više što su nekoć bili pa smo svjedoci nastanka vojske pseudoskeptika koji po formi nisu ništa drugačiji od paranoidnih konspiratologa. Oni pak ne vjeruju da uopće postoje nuspojave cijepljenja, subliminalne poruke marketinška su pseudoznanost, masoni nemaju nikakav društveno-politički utjecaj, a George Soroš gleda isključivo opći interes. Oni smatraju da znanost smiju komentirati samo znanstvenici, ali stalno kritiziraju crkvu i politiku iako nisu eksperti, klerici ni članovi stranaka. Ekonomija nije egzaktna pa su zbog toga socijalisti. Ne vjeruju u ono što je nedokazivo, osim ako u pitanju nisu graviton i gravitacija. A vlada i vojno-obavještajni sektor nemaju skrivenih namjera i njihova transparentnost ne može biti upitna. Osim ako nisu iz Hrvatske, onda su sve teorije zavjere, pa i one najluđe – zasigurno istinite.
Tko vlada svijetom?
Zavjera je u principu bilo koja ideja, projekt ili agenda koja ima društveno-politički kontekst, a donosi je dvoje ili više ljudi iza zatvorenih vrata. Teorija zavjere jest samim time pojašnjenje neke situacije kao unaprijed osmišljene, a ne kao slučajnog niza događaja, kako bi je skeptici ili službeni kanali objasnili. Moram uz zavjere i teorije zavjera dodati i kognitivnu disonancu – ona se slikovito može objasniti kao bespogovorno slaganje skeptičnih krugova sa službenim kanalima iako bi po logici stvari trebali sumnjati i u političare, represivne aparate, medije ili tajne službe. Tako su u Georgea W. Busha sumnjali i desničari i ljevičari, izuzev u 9/11, gdje bi i najmanja sumnja bila okarakterizirana kao veleizdaja. Ako kritizirate Obamu, onda ste desničar. A ako kritizirate Trumpa, onda ste ljevičar.
Naravno, teoretičari zavjera mogu imati i paranoidni element, kao i ideološku agendu, i to je bez daljnjega. Kapitalizam s epitetom ‘neoliberalni’ najčešće putem teorije zavjere napadaju socijalisti, i obratno. Ista stvar sa znanosti i religijom. Kao i s vojnim veteranima, crkvenim institucijama i udrugama civilnog društva. Ako ne izaberete stranu nego prozivate sve navedene za ‘parazitiranje nad društvom’, dobit ćete etiketu liberala ili fašista. To etiketiranje usko je povezano s teorijom zavjere još od razvoja tzv. kritičke teorije, koja korijene vuče od Frankfurtske škole. Pojednostavljeno, maksima bi zvučala otprilike ovako – koliko god da ste mala manjina, imate pravo na samoostvarenje. A ideolozi financijski podržavaju takve opskurne skupine. Bilo koji totem, društveni konstrukt ili uvjerenje nisu ništa drugo doli fetiš, ispoljavanje moći većine ili subjektivne istine. Najpoznatiji primjer jest rodna ideologija iako su i temelji teorije zavjere duboko inkorporirani u kritičku teoriju. Ako ne postoji objektivna istina, sve je moguće. Pa i da svijetom upravljaju židovi/masoni/isusovci/opus dei ili svi zajedno u talu. Da je Zemlja ravna i da nikada nećemo razviti tehnologiju da to provjerimo. Da pravi muškarci nemaju pristup vagini jer ih žene žele isključiti iz budućeg svjetskog poretka. Da se Trump zabavlja s kćerkom, a da je Michelle Obama zapravo Michael. Jer nam rade o glavi vanjski i unutarnji neprijatelji. Malicioznih jedan posto, kler ili komunističke parastrukture. Da nas kažnjava Bog ili Sotona. Ili da apsolutno nitko ne stoji između nas i uspjeha pa smo si sami krivi za to što nemamo posla ni prilika. I to sve u najboljem ili najgorem vremenu za život u povijesti čovječanstva.
Autoritet je nebitan
U takvoj kakofoniji istu vrijednost ima dida Jozo s pjace kojemu je koronavirus antidot za uklanjanje gerijatrije iz popisa stanovništva i Icke s tridesetak stranica materijala uz stotine fusnota u kojima objašnjava pozadinu seksualne mreže Epsteina i Weinsteina. Baba Mara koja kritizira demokraciju jer je za vrijeme Tite bilo i pite, kao i Jordan Peterson, koji napiše knjigu o boljkama suvremenih socioekonomskih sustava. Autoritet je postao nebitan sve dok ne postane krajnje bitan. Krizni menadžment jest idealan kontekst iako se i u najtežim vremenima moramo pitati je li posve iskrena bila javna nabava maski za 19 milijuna kuna od tek otvorene tvrtke. Koja je srećom propala. Tada smo svi teoretičari zavjere. No vidjet ćemo hoćemo li ostati kad dođu vremena propitkivanja svih odluka i preuzimanja odgovornosti za eventualne pogreške pri postupanju. Svi smo mi ljudi od krvi i mesa, podložni dogovorima, korupciji i zakulisnim igrama. Zato je i teorija zavjere napravila puni krug. Samo da bi postala ono što uvijek i jest – zavjera ili paranoična konstrukcija. A svojim svijetom na koncu vladamo ipak jedino i isključivo mi sami.
Ratko Martinović