Kada govorimo o društvenom inženjeringu, jedna od njegovih glavnih formi zatiranje je izvornih i stvarnih znanja. Povijest umjetnosti (jezične, slikovne, zvučne), arhetipski simboli, arhitektura, oblici koji nas okružuju i načini interpretacije dio su struktura čovjekova razvoja koji svoj vremenski tok duguju šamanskoj i animističkoj kulturi. A ona se ponajviše bazira na psihoaktivnim biljkama, učiteljicama i iscjeliteljicama – istim onima koje su prvo zatrte od strane institucionalizirane religije, zatim države, te naposljetku suvremenih sustava baziranih na ekonomiji, stalnom razvoju, pritisku i obrazovnom sustavu. Kada uočite takvu pravilnu prohibiciju nečega od strane svih organizacija današnje civilizacije, zapitate se zašto je to toliko opasno.
Halucinogeni su psihoaktivni agensi koji stvaraju halucinacije, perceptivne anomalije i subjektivne prozore drugačijih misli, osjećaja i svijesti. Dijele se na psihodelike, sintetike, disocijative i delirijante. Sam naziv potječe od kovanice ‘psyche’ + ‘delein’, što vrlo precizno označava manifestaciju duše i(li) uma, pa je tako primjenjiv i za vjernike i za ateiste – obje će strane prilikom uporabe psihoaktivnih supstancija pronaći vlastiti ‘dio svemira’, bez prevelikog ljuljanja vlastitih uvjerenja – izuzev onih vezanih uz same sebe, društvo i pravu prirodu stvarnosti. Same psihodelike dodatno možemo podijeliti na serotonergike (utjecaj na serotoninske receptore – LSD, gljive, DMT), empatogene (MDMA), disocijative (ketamin), kanabinoide i ostale (salvia, datura, mandragora). A sada možemo i nabrojiti tih deset razloga zabrane.
1. Uništavaju društvene norme i obaveze prema konceptima države i vladara
Ovo je vjerojatno bio jedan i od prvotnih razloga zabrane, izuzev onog religijskog. Onaj tko je ikada konzumirao psihoaktivnu biljku ili supstanciju vrlo dobro zna o čemu se radi. Istog trena kada djelovanje započne ostajete u nevjerici opčinjeni količinom gluposti kojima se opterećujete na dnevnoj bazi. Od politike, ideologije, prepirki, nebitnih vijesti – sve što vam ne čini zabavu i ugodu postaje vam gotovo komično i ne možete vjerovati da ste uopće podložni takvim banalnostima. Koncepti i programi koji vas tjeraju na sudjelovanje protiv vaše volje i želje postaju odbojni, a društvene norme više ne generalizirate već se pokoravate isključivo onima koji su u vašem osobnom mentalnom i moralnom sklopu. Kratko i jasno, da su svi ljudi barem jednom godišnje rekonektirani sa psihodelicima – država bi izgubila bilo kakve šablone za upravljanje i kontrolu masa.
2. Rješavaju se ega, frustracija i kompleksa
Sve ono negativno što vam utječe na odluke čak i protiv vaše stvarne želje i odlučivanja nakon psihodelika se briše, na kraće ili duže vrijeme. Najveći šok tijekom seanse definitivno je brisanje ega – tek onda vidite koliko isti utječe na praktički svaku odluku tijekom dana. Naravno, ego je normativ ove stvarnosti i ne biste dobro prolazili da ga nemate, no zna biti i generator frustracija i kompleksa koje vučete iz djetinjstva, bivših veza i poslova. Kada sva ta događanja uz pomoć biljki analizirate i otkrijete kako su utjecala na vas – sljedeći put njihov efekt bit će znatno prigušeniji. Psihodelici su vrhunski psihijatri, ali jedino kada ih uzimate bez straha, predrasuda i u pravom okruženju.
3. Potiču kreativnost, svijest, stvaranje novih ideja, razmišljanje i inspiraciju
Zapravo, potiču sve ono što je zakržljalo u svijetu pritisaka, mehaničkog odrađivanja posla, neusredotočenosti na trenutke i svih ostalih problema suvremenog društva. Kako često filozofi navode, ovo društvo je u velikoj krizi svijesti. Kreativnost i inventivnost potpali su pod ekonomski pritisak rezultata, nove ideje ovise o isključivo o vlastitoj isplativosti i komercijalnom aspektu, razmišljanje više ne ovisi o vlastitim mislima i punom spektru informacija o temi već o predrasudama i tuđim ideologijama, a inspiracija se gotovo posve izgubila u rutini, mehanici i pasivnosti – na što pak utječe činjenica da radimo poslove koje nimalo ne volimo raditi života koji nimalo ne živimo. Psihodelici nas rješavaju tih spona prema društvenom poretku i napokon imamo vremena i energije ostvariti stvarne vrijednosti, bilo da one dolaze iz nepreglednih prostranstava svemira ili pak nas samih.
4. Imaju nevjerojatan i potpuno neistražen psihijatrijski potencijal (čime su glavna oporba farmaciji)
Možda zvuči izlizano, ali je činjenica – šamanističke i drevne zajednice koristile su psihoaktivne biljke tisućljećima kao lijek protiv čitavog niza oboljenja, bilo fizičkih ili psihičkih. O kanabisu su mnoge stvari i danas nanovo rečene i znanstveno dokazane dok druge biljke bitku vode s legislativom i zakonom zabranjenim znanstvenim studijama. Mnogi znanstvenici entuzijasti ipak rade klinička istraživanja pa smo doznali da MDMA može izuzetno pomoći kod PTSP-a i depresije, ketamin za bipolarni poremećaj, meskalin kod liječenja alkoholizma i teških maničnih depresija, salvija u borbi protiv HIV-a i raka, iboga kod heroinske ovisnosti, gljive u tretmanu opsesivno-kompulzivnog poremećaja, LSD u klaster-glavoboljama i anksioznosti, DMT kod moždanih udara… I lista se samo produžuje sa svakom novom studijom.
5. Kazuju da postoji nešto više osim stvarnosti koju proživljavamo
Iako postoje tisuće dokaza da je ova stvarnost samo jedna od mnogih, da naše vidno frekventivno polje predstavlja manje od pet posto ukupnog spektra i da paralelni svemiri, druge dimenzije i platoi postojanja više nisu samo znanstvena fantastika – društveno-politički sustav i dalje promovira samo jednu jedinu stvarnost, ovisno o interesnoj skupini kojoj pripadate. Konzumacija psihoaktivnih biljaka instantno nam pobija takve programe, i to na najbolji mogući način – osobnim iskustvom. Nebitno je vjerujete li da je sve produkt vlastitog uma ili pristup beskonačnom polju informacija, promjena svijesti ili samo distorzija vidne percepcije… Bitno je samo da vidite kako naš svakodnevni život nije sve, već samo vrh ledenog brijega. Ta rekonekcija s prirodom, društvom i samim sobom nužna je da bismo stvari shvaćali onakvima kakve jesu – iskustvom.
6. Guraju individualni razvoj i društvenu suradnju ispred atomizacije i mentaliteta roja
Rad na samom sebi i kooperacija s društvom nužan su temelj napretka svakog pojedinca. Obrazovni sustav kažnjava takve ideje – kroz niz premisa nastoji standardizirati društvo, atomizirati pojedince i stvoriti mentalitet roja, pogodan za faktore ‘društvenog rasta’. Zato velika većina ljudi u sustavu bolje percipira i analizira svojstva i ponašanja drugih ljudi nego ona vlastita. Od sve sile zadataka i obaveza gubimo vrijeme privatnosti, a od sve sile konkurentnosti i borbe za premoć gubimo osnove humanističke suradnje i nadopunjavanja. Iskustvo na psihoaktivnim biljkama svim silama nam otvara prozor za povratak najvažnijim vrijednostima.
7. Predstavljaju izvornu duhovnost i duboko su ukorijenjeni u ljudsku tradiciju
Sve do razvoja institucionaliziranih religija koje kao medij povezivanja i održavanja koriste novac, izvorne šamanske i animalističke zajednice koristile su psihodelike kao lijek, sustav učenja, razvoja i spoznaje. Nakon pojave institucija psihodelici su grubo zabranjivani, a tisuće šamanskih zajednica pobijene su pod naletom inkvizicije i rekonkviste. I danas su razmatrani kao duhovna prečica koja ne treba institucionalni štit niti zakonitosti svetih knjiga pa su demonizirani kao ‘sotonske biljke’. Ipak, svatko tko je iste konzumirao nije se unatoč svim programima mogao oduprijeti činjenici da su halucinogeni izvor i tradicija. Tradiciju je moguće zatrti i upravo tim putem tisuće godina koračaju religije koje isti taj argument koriste protiv vlastitih protivnika, no svaki novi korisnik psihoaktivnih supstancija vraća se korijenima.
8. Duhovni posrednik stvar je izbora, ne i nužnosti
Šaman je ukratko praktičar šamanizma koji pomoću halucinogena kontaktira sa spiritualnim svijetom i tijekom rituala izvodi divinaciju i iscjeljivanje. Kada pomnije promotrite ovu definiciju, svatko može biti svoj osobni šaman, vrač ili posrednik. Jedini je uvjet da se dovoljno dobro poznaje, ima iskustva i prepušta se temeljnom autoritetu psihoaktivnog svijeta – samoj biljci. To je bio temelj religijskog napada na uporabu psihodelika – crkva i svećenik ovdje vam nisu nužnost već izbor. Jer duhovnost čuči u vama. Nema ispovijedi, propovijedi, tumačenja naknadno uređivane religijske literature, moralnih smicalica, često licemjernih opaski… Sve ostaje na vama – vi ste svoj ‘sudija i kadija’. Pronalazite same sebe i gubite se, uživate i očajavate – intenzivno proživljavate sve ono što je ljudsko i u vama. I opet, čak 95 posto korisnika psihodelika pribjegava konzumaciji s duhovnim posrednikom jer je na koncu jedino bitan izbor i neosuđivanje istoga.
9. Psihodeliju stavljaju ponad kiberdelije
Pitate se što je psihodelija, a što kiberdelija? Psihodelija su svi prirodni oblici i percepcije tvari, prirodna ekstaza i mimika njezinih zakonitosti. Kiberdelija je pak svijet 0 i 1, računalna digitalna stvarnost kutova, svete geometrije i pravilnosti. Nepravilna pravilnost (Fibonaccijev niz, zlatni rez…) tako u prirodi uspješno svladava ravne kutove, trokute, pravokute ili ih pak integrira u vlastitu raznolikost. Psihoaktivne supstancije nipošto ne podcjenjuju taj digitalni svijet rutine i nadopunjavanja već samo ljudskoj prirodi približavaju onu prirodu vlastitog okruženja. Kako je čitavo naše izražavanje kroz povijest paralelno sa shvaćanjem svijeta oko nas, tako je psihodelija Aldousa Huxleyja ispred transhumanističke kiberdelije njegova brata Juliana.
10. Smisao života subjektivne je, ne objektivne i generalne prirode
Ako ste naučeni da je smisao vašeg života odlazak u raj ili nirvanu, nema ništa loše u tome – ukoliko djelujete po nekim od moralnih postulata koji bi tamo po literaturi trebali voditi. No iskustvo na psihoaktivnim supstancijama govori da je smisao života zapravo subjektivan i interferira s vlastitim poimanjem puta duše. Nekome je smisao iskustvo, drugome ljubav, trećemu sreća, a kada se sve hijerarhijski postavi – sve od navedenoga ima i smisla. Tako bi čovječanstvo trebalo doživjeti vrhunac onoga trenutka kada svaki pojedinac doživi svoj osobni klimaks. Jer se ništa ne treba generalizirati, banalizirati ni izjednačavati – svemir oko nas možda ima objektivne zakonitosti, no na koncu sve je rezultat naše osobne percepcije viđenog i poimanog.
Ratko Martinović