Mesnička ulica ime je dobila u 19. stoljeću po mesnicama koje su se nalazile pokraj gradskih vrata. Meso se tada izdavalo kroz fenetru odnosno otvor na zidu. Mesnička je isprva sezala samo do vrata, a donji dio, do Ilice, zvao se Lovačka ulica. Radi boljeg protoka prometa ljeti godine 1850. srušena su Mesnička vrata, a ulica je u cijeloj dužini od Demetrove do Ilice prozvana Mesničkom. U njoj je 1902. godine održana pokusna vožnja autofijakera u Zagrebu, a na kućnom broju 34 umro je 1881. književnik August Šenoa. Mir je ondje nekoliko kuća dalje, na broju 47, pronašao i najglasovitiji pisac sjeverne Hrvatske potkraj 18. stoljeća Tituš Brezovački.
U Mesničkoj 12, gdje se nalazi KCM, Kulturni centar Mesnička, od 1874. do 1903. godine živio je prvak zagrebačkog radničkog pokreta i osnivač novina Radnički prijatelji Dragutin Kale. Jezgra građevine potječe iz 1820., kada je zapravo bila kapela sv. Ivana Nepomuka.
U novije su doba Mesničku 12 pohodili kulturnjaci i umjetnici. Radna zajednica umjetnika u Podroomu djelovala je od svibnja 1978. do veljače 1980. godine. U podrumsku prostoriju kroz nekoliko uskih prozora koji su se gornjom polovicom izdizali iznad pločnika jedva je ulazilo svjetlo. No to nije smetalo okupljenom društvu da u njoj izlaže, vodi žučne rasprave, održava sastanke o budućoj strategiji ili se međusobno svađa. Neki od članova Radne zajednice umjetnika, kako se u javnosti predstavljala skupina, znali bi čak prespavati na podu Podrooma, piše Željko Kipke.
Osamdesetih su godina kulturnu tradiciju na tome mjestu nastavili glazbenici – svirkama uživo pred oduševljenim gostima, koji bi se natiskali unutra u tolikoj mjeri da su podsjećali na sardine. KCM tu praksu uspješno obnavlja.
Tihomir Mršić