Na današnji dan, 15. kolovoza 1883., prije točno 140 godina, u Vrpolju u Slavoniji rodio se Ivan Meštrović, jedan od najznačajnijih hrvatskih umjetnika s početka 20. stoljeća i najistaknutiji kipar hrvatske moderne skulpture.
Velikan svjetskoga glasa koji je stvaralaštvo započeo u duhu secesije, a nastavio pod utjecajem Rodinova naturalizma (Zdenac života iz 1905., koji se nalazi ispred Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu) djela je prvi put javno izložio na izložbi secesije u Beču 1903. godine – i otad se afirmirao kao jedan od najvećih hrvatskih svjetski priznatih kipara. Ondje se i školovao, najprije kod Otta Königa, a potom na Akademiji (1901. – 1906.), gdje su mu profesori bili ugledni Edmund Hellmer i Hans Bitterlich.
Najznačajnija djela ostvario je u sklopu Kosovskoga ciklusa od 1908. do 1910. (Sjećanje, Velika udovica, Majka, Kraljević Marko); ciklusa reljefa s prizorima iz Kristova života koje je dovršio tek 1954., a nalaze se uglavnom u kapeli Svetoga Križa u Splitu (Mojsije, Anđeo I i II, Blagovijest, Rođenje, Oplakivanje, Evanđelist Ivan, Evanđelist Luka, Vječno razapeti, Raspeće, Sveti Jeronim, Skidanje s križa) te u umjetninama iz dvadesetih i tridesetih godina prošloga stoljeća u kojima prevladava klasična sastavnica (Žena s violinom, Kontemplacija, Plesačica, Žena kraj mora, Psihe, Čekanje).
Slikao je u ulju (Moja mati, 1911.), pisao eseje (Moji razgovori s Michelangelom, 1926.), memoare o javnome i političkom životu svojega doba (Uspomene na političke ljude i događaje, 1969.) i pripovijetke (Ludi Mile, 1970.).
Svoj doprinos dao je i u graditeljskim projektima (mauzolej obitelji Račić u Cavtatu, mauzolej obitelji Meštrović u Otavicama, Dom likovnih umjetnika u Zagrebu, spomen-crkva Kralja Zvonimira u Biskupiji kraj Knina te reprezentativna obiteljska palača, danas Galerija Ivana Meštrovića u Splitu).
Zahvaljujući iznimnom talentu već za života bio je ubrajan među najistaknutije ličnosti svjetske umjetnosti, čija su djela doživjela planetarnu afirmaciju.
Tihomir Mršić