Na današnji je dan, 7. listopada 1971. godine u Los Angelesu premijerno prikazan čuveni triler Williama Friedkina, slavna “Francuska veza” (The French Connection).
Grubi Jimmy Doyle zvan Popeye odlučni je njujorški murjak, detektiv odjela za suzbijanje narkotika koji povjerene mu zadatke obavlja s partnerom Buddyjem Cloudyjem Russoom. Kad kao novi zadatak preuzmu operaciju prekida lanca transporta heroina iz južne Francuske u Sjedinjene Države, Popeye i Cloudy i ne slute da je pred njima vrlo složen i zahtjevan zadatak. Nakon što doznaju da je riječ o velikoj pošiljci droge koja se uskoro treba prebaciti, trag će ih dovesti do trgovine slatkišima za čije se vlasnike, Sala Bocu i njegovu suprugu Angie, čini da su umiješani u čitavu operaciju. Istodobno, sve akcije povezane s prodajom heroina Amerikancima i transportom droge u Ameriku u Marseilleu organizira bogati i otmjeni Alain Charnier, lokalni narkobos koji će ubrzo doznati za Popeyevu i Cloudyjevu akciju i njezino napredovanje te ih odlučiti ukloniti i osigurati nesmetan protok droge…
Godine 1972. od osam nominacija za Oscara ovjenčana sa pet pozlaćenih Akademijinih statua, uključujući one za najbolji film, režiju i glavnu mušku ulogu, te nagrađena sa tri Zlatna globusa, izvrsna krimi-drama Williama Friedkina (Istjerivač đavola, Živjeti i umrijeti u Los Angelesu, Ubojiti Joe) temelji se na faction-knjizi “The French Connection: The World´s Most Crucial Narcotics Investigation” američkog pisca Roberta Lowella Moorea. Dočim je Moore u knjizi opisao stvarnu operaciju presretanja pošiljke heroina iz Turske preko Francuske u SAD (tzv. Francuska veza), scenarist Ernest Tidyman (izvorni Shaft Gordona Parksa, Nepoznati zaštitnik Clinta Eastwooda) priču je adaptirao tako da ona nema veze sa stvarnim događajima opisanima u knjizi. Posrijedi je film koji na impresivan naturalistički način predočava kontekst akcije prekida konkretne prekooceanske narkorute kojom je droga transportirana krajem 60-ih i početkom 70-ih godina prošlog stoljeća. Oporim realističnim stilom i dojmljivim ozračjem djelo je u vrijeme premijere predstavljalo novinu i osvježenje u sklopu tada dominantnih žanrovskih konvencija, pri čemu se osobito izdvajao pseudodokumentaristički prosede kojim je kreirana iznimno realistična slika kriminala na njujorškim ulicama.
Djelo odličnog ritma koje uz izuzetno sugestivnu i dinamičnu režiju nose raspoloženi glumački nastupi dvostrukog oskarovca Genea Hackmana (Bonnie i Clyde, Prisluškivanje, Noćna kretanja, Nepomirljivi), markantnog Roya Scheidera (Ralje, Sav taj jazz, Plavi grom) i Fernanda Reya (Tristana, Diskretni šarm buržoazije, Taj mračni predmet želje) odlikuju i uzbudljive akcijske scene policijskih potjera. Zanimljivo je da Friedkin u ulozi Popeyea isprva nije želio Hackmana nego komičara Jackieja Gleasona, a potom Stevea McQueena, koji nakon Bullitta nije želio opet tumačiti policajca. Također, redatelj je prvotno u roli glavnog negativca vidio španjolskog glumca Francisca Rabala (Friedkin je njega i Fernanda Reya gledao u Ljepotici dana Luisa Buñuela), ali došlo je do zabune te je umjesto Rabala angažiran Rey, koji nije znao engleski, a ni francuski mu nije bio jača strana.
Goran Čelig