Na današnji dan, 30. ožujka 1958. godine u ograničenu američku kinodistribuciju puštena je kriminalistička noir-drama Orsona Wellesa “Dodir zla” (Touch of Evil).
Visokopozicionirani službenik u meksičkoj vladi Ramon Miguel Vargas (Charlton Heston) uživa u medenom mjesecu sa suprugom, Amerikankom Susan (Janet Leigh). Njihov poljubac u gradiću na američko-meksičkoj granici prekine eksplozija automobila u kojoj se nalazio gradski moćnik. Riječ je o vješto isplaniranom ubojstvu, pri čemu istragu preuzme mjesni šef policije Hank Quinlan (Orson Welles). Kako se zločin zbio na samom graničnom prijelazu, Quinlanu se u istrazi pridruži Vargas, koji se bavi raskrinkavanjem krijumčara droge. Meksički čuvar zakona naći će se na meti Quinlana, koji neće prezati ni od suradnje s gangsterom Joeom Grandijem, zvanim Uncle (Akim Tamiroff), kako bi onemogućio kolegu iz Meksika…
Tri minute i deset sekundi traje jedan od najpoznatijih filmskih uvoda u povijesti američke kinematografije. Za to je zaslužan legendarni Orson Welles (Građanin Kane, Dama iz Šangaja), koji je kriminalističku dramu “Dodir zla” započeo spomenutim kadrom u kojem se bez montažnog reza uz efektnu glazbu Henryja Mancinija nižu događaji ključni za razvoj priče o licu i naličju zakona. Nije sve išlo glatko, jer se uvodna sekvencija snimala višekratno te je završna verzija uspjela tek potkraj cijele noći snimanja. U svakom slučaju, riječ je o jednom od najcjenjenijih radova u Wellesovoj jedinstvenoj karijeri, koji je unatoč lošem odjeku među publikom dobio niz hvalospjeva kritičara i kolega redatelja, među kojima su i francuski sineasti Jean-Luc Godard i François Truffaut. Welles se ponovno pojavljuje u trostrukoj ulozi redatelja, scenarista i glumca, pri čemu je ekranizirao roman Badge of Evil Whita Mastersona.
Svojevrsna reinterpretacija elemenata filma noir, Wellesov “Dodir zla” emotivno je i simbolički nabijena priča, prava vizualna bravura u kojoj se nadopunjuju prizori provincijskoga gradića, iskričavi interijeri i prerijske pustopoljine. Ipak, film najviše plijeni Wellesovom minucioznom režijom i radom s glumcima, sve samim zvijezdama. Glavnoga junaka Vargasa tumači Charlton Heston, koji je angažman prihvatio između dva biblijska spektakla, “Deset zapovijedi” i “Ben-Hur”. Partnerica mu je Hitchcockova plavuša Janet Leigh (Psiho, Pepe), a u ekipi su se našli i Akim Tamiroff (General je umro u zoru, Komu zvono zvoni), s kojim je Welles surađivao i u svom prethodnom filmu “Mr. Arkadin”, zatim Marlene Dietrich (Maroko, Plavi anđeo) u manjoj ulozi fatalne Tanye, te Zsa Zsa Gabor (Moulin Rouge, Lili). Welles tumači šefa policije Quinlana i našminkan je tako da je skoro neprepoznatljiv.
Trinaest godina nakon Wellesove smrti, 1998., film je doživio produljenu verziju u produkciji Ricka Schmidlina u kojoj je višestruki oskarovac, montažer Walter Murch (Apokalipsa danas, Engleski pacijent), dodao prije snimljeni materijal i za to dobio nagradu udruge newyorških filmskih kritičara.
Goran Čelig