You are currently viewing Godišnjica premijere filma Povratak Jedija redatelja Richarda Marquanda

Godišnjica premijere filma Povratak Jedija redatelja Richarda Marquanda

Na današnji dan, 25. svibnja 1983. godine u kina je pušten “Povratak Jedija” (The Return of the Jedi), završni dio izvorne Lucasove sage “Zvjezdani ratovi”, točno na isti dan kada je sve započelo “Novom nadom”, samo šest godina nakon toga. U kinodistribuciji film je zaradio više od 470 milijuna dolara, a Američka filmska akademija, uz četiri nominacije (zvuk, montaža zvuka, muzika i scenografija), dodijelila mu je Oscara za vizualne efekte.

Luke Skywalker (M. Hamill) nakon gorke spoznaje da mu je Darth Vader (D. Prowse, glas Jamesa Earla Jonesa, lice Sebastiana Shawa) pravi otac vraća se na rodni planet Tatooine kako bi pokušao spasiti prijatelja i suborca Hana Sola (H. Ford) iz zarobljeništva Jabbe the Hutta. Darth Vader na planetu Bespinu zamrznuo je Hana i prodao ga upravo Jabbi. U međuvremenu je Galaktičko Carstvo u tajnosti započelo gradnju nove svemirske bojne postaje, višestruko moćnije od uništene Zvijezde smrti. Car (I. McDiarmid) osobno nadgleda dovršetak radova ne bi li što prije osposobio razorno oružje te tako zauvijek spriječio pobunjenike da obnove Republiku i galaksiji napokon vrate slobodu. Luke stoga šalje svoje droide C-3PO-a (A. Daniels) i R2-D2-a (K. Baker) u izvidničku misiju jer želi što prije osloboditi Hana i krenuti u završni obračun s Carstvom. No Jabba odbija njegovu ponudu pa Luke zajedno s princezom Leiom (C. Fisher), Landom Calrissianom (B. D. Daniels) i Chewbaccom (P. Mayhew) napadne Jabbinu spilju, oslobodi Hana, a Jabbu i njegovu bandu uništi. Prije negoli krene na šumoviti mjesec Endor na kojem pobunjenici uz pomoć tamošnjih stanovnika Ewoka planiraju uništiti energetski štit kojim se kontrolira Zvijezda smrti, Luke odlazi svom učitelju Yodi (glas Franka Oza). Onemoćali Yoda kaže mu da ga sada tek jedan korak dijeli od titule viteza Jedija: borba s Darthom Vaderom, koji ne samo da je njegov otac nego je i otac princeze Leie, Lukeove sestre blizanke…

Ako je “Nova nada” bila znanstvenofantastična zabava, a “Imperij uzvraća udarac” spoj vizualne raskoši i šekspirijanskog fatalizma, onda je “Povratak Jedija”, završni film serijala “Zvjezdani ratovi”, najbolje ocijeniti kao pravu obiteljsku sagu punu emocija, sa spektakularnim akcijskim sekvencijama te paradom krajnje bizarnih likova. Ništa čudno zna li se da je nakon otvorenog završetka prethodnika autor serijala George Lucas u “Povratku Jedija” imao istodobno i najlakši i najteži dio u osmišljavanju trilogije. Najlakši jer je trebao na efektan način dovršiti priču povezujući njezine likove i situacije u logičnu cjelinu, za što je izvrsne preduvjete imao u prva dva filma, a najteži jer je morao održati pozornost gledatelja i, još više, ispuniti velika očekivanja obožavatelja da će upravo “Povratak Jedija” biti trijumf njegova filmskog umijeća. Pritom je Lucas ponovno odbio mogućnost režiranja filma povjerivši taj zadatak pokojnom Richardu Marquandu (Špijun zvan Igla) te prihvativši samo da uz Lawrencea Kasdana supotpiše scenarij napisan prema svojoj priči.

Rezultat tako postavljene produkcije nije doduše urodio najboljim dijelom serijala (većina kritičara smatra da su “Nova nada”, a osobito “Imperij uzvraća udarac” mnogo bolja ostvarenja), ali je uspješno zaokružio priču, pri čemu su odnosi među glavnim likovima vrlo dobro elaborirani, a akcijska i fantastična komponenta filma djeluju upravo besprijekorno.

Ono što mu se spočitava, a što je velikim dijelom posljedica pretpostavke da je riječ o završnom dijelu, jest manjak napetosti i osjećaj već viđenog iako spomenuto obilje fantastičnih bića, baš kao i pojava Cara, ovom nastavku daju prijeko potrebnu karakternu širinu. No u tom je smislu vrhunac filma pojava Dartha Vadera sa svojim unutarnjim konfliktom te činjenica da se, u glumačkom smislu, radi o presedanu u povijesti kinematografije, jer jedan te isti lik tumače čak tri glumca.

Naposljetku treba istaknuti da je film, realiziran na lokacijama u Arizoni, Kaliforniji i Tunisu, iznova privukao publiku diljem svijeta, kao i članove Američke filmske akademije. Remasterirano izdanje iz 1997. godine ponudilo je nekoliko novih kadrova (zabavljačka točka u spilji Jabbe the Hutta, prelet preko tatooinske pustinje, završno slavlje), za što je dakako zaslužan Lucasov ILM (Industrial Light & Magic) i nevjerojatan napredak računalne grafike, koja je u vrijeme premijere filma 1983. bila nedovoljna za važnije intervencije u postprodukciji.

Goran Čelig