Na današnji dan, 17. svibnja 1986. godine na filmskom festivalu u Cannesu prikazan je kultni film “Pod udarom zakona” (Down by Law) legendarnog nezavisnog redatelja i scenarista Jima Jarmuscha.
New Orleans, Louisiana. Svodnik Jack i disk-džokej Zack završe u istoj zatvorskoj ćeliji kao žrtve namještaljki. Uskoro im se pridruži brbljavi talijanski emigrant Roberto, ekscentrični optimist čije je ograničeno znanje engleskog jezika istovremeno zabavno i frustrirajuće. No Roberto ima plan za bijeg iz zatvora o kojem Jack i Zack dotad nisu ni razmišljali…
Nakon prethodne suradnje s nekoliko vrhunskih glazbenika angažiranih kao autore filmske glazbe i glumce Jarmusch je za svoj, kako će se pokazati najomiljeniji, film prve faze karijere, “Pod udarom zakona”, angažirao jednog od najosebujnijih i najizvrsnijih američkih kantautora, Toma Waitsa. Upario ga je sa stalnim dotadašnjim suradnikom, alternativnim džezistom Johnom Luriejem i popularnim talijanskim glumcem, komičarom Robertom Benignijem, i to se pokazalo kao dobitna kombinacija – suigra njih trojice, opreka neraspoloženih, suzdržanih i šutljivih Waitsa i Lurieja te blagoglagoljivog i vedrog Benignija, doista je fascinantna.
Vodeća hrvatska poznavateljica i interpretatorica opusa Jima Jarmuscha Diana Nenadić o filmu je napisala sljedeće: “Kultni film Jima Jarmuscha u žanrovskim bi se kategorijama mogao označiti kao zatvorski film kada se tome ne bi opirala subverzija žanrovskih konvencija eliptičnom naracijom i prefokusiranjem priče od akcije na komunikaciju među likovima. Suočivši šutljive, mrke i deziluzionirane dangube iz urbanog polusvijeta (New Orleansa) s brbljavim, vedrim i optimističnim strancem, Jarmusch satirično poentira sraz realističke i idealističke slike Amerike, te dekonstruira njezin mit obećane zemlje. Egzistencijalnu statičnost i beskorisnost američkih likova funkcionalno opslužuje subverzija kauzalnosti radnje, dramaturška afirmacija slučajnosti te cikličnost naracije. Jezični kalamburi Roberta Benignija, izmjenjujući se s dijaloškim pukotinama, pritom su katalizator situacijske komike i poetike apsurda. Formalni postupci – lateralne vožnje u različitim pravcima, dijagonalne kompozicije mizanscene, crno-bijela fotografija Robija Müllera (djelomice u stilu film-noira), a osobito Luriejeva glazba i Waitsovi songovi, potporanj su pak redateljeva idiosinkratičnog stila kojim je izgradio estetski i duhovno moćnu antiholivudsku americanu.”
Osim nastupa u jednoj od glavnih uloga, John Lurie napisao je i glazbu za film, a u njemu se pojavljuju i dvije antologijske pjesme s legendarnog albuma Toma Waitsa “Jockey Full of Bourbon” i “Tango Till They’re Sore”.
“Pod udarom zakona” premijeru je imao u glavnom programu festivala u Cannesu, te je nominiran za vodeću američku nezavisnu filmsku nagradu Nezavisni duh u četiri kategorije – za najbolji film, redatelja, fotografiju i glavnu mušku ulogu (Roberto Benigni).
Goran Čelig