Na današnji dan, 22. svibnja 1982. godine projekcijom na filmskom festivalu u Cannesu publika je prvi put imala priliku vidjeti legendarni igrano-animirani film “Pink Floyd: Zid” (Pink Floyd: The Wall) Alana Parkera. U redovnu kinodistribuciju film je krenuo u jesen 1982. godine.
Film je baziran na istoimenom dvostrukom albumu grupe Pink Floyd iz 1979. godine koji je napisao Roger Waters, a u njegovu se središtu nalazi izolirani roker Pink, kojega su smrt oca i brojni drugi depresivni životni trenuci doveli do ludila. Zbog toga on gradi oko sebe metaforički (a ponekad i fizički) zid koji bi ga zaštitio od vanjskog svijeta i emotivnih situacija oko njega samoga. No kada se taj autodestruktivni mehanizam nošenja sa životom okrene protiv njega, on ipak pronalazi snagu za suočavanje sa samim sobom te se na taj način konačno oslobađa.
Poput albuma, i film je izuzetno metaforičan, s gotovo sveprisutnim vizualnim i zvučnim simbolizmom (uglavnom ga vodi glazba, a dijalog je oskudan). Najpoznatiji je po uznemirujućem nadrealizmu, animiranim sekvencijama engleskog ilustratora i crtača Geralda Scarfea, koje se pojavljuju u nekoliko dijelova filma, te seksualnim situacijama i nasilju. Unatoč turbulentnoj produkciji i glasnom negodovanju kreatora vezanom uz krajnji proizvod, film je postigao uspjeh i kultni status. Kritičari i publika pohvalili su snažnu i iskrenu glazbu, impresivnu vizualnu maštovitost i simbolizam koji ostavljaju neizbrisiv trag, Geldofovu izvedbu i njegov lik koji, kako kaže Roger Ebert, nije “tipični razmaženi i narcisoidni roker, nego stvarna i bolna slika svog očaja prisutnog u ovom nuklearnom dobu”.
Goran Čelig