Na današnji dan, 26. rujna 1975. godine na filmskom festivalu u San Antoniju premijerno je prikazan debitantski film Davida Cronenberga “Drhtavica” (Shivers).
Dr. Emil Hobbes eksperimentira s vrstom parazita kako bi oni u bliskoj budućnosti služili u transplantaciji organa kao nadomjestak bolesnima. No kako njegovi eksperimenti odlaze ukrivo, ubrzo se u zgradi gdje živi počnu događati vrlo neobične stvari sa stanarima. Kućni liječnik zgrade Starliner Towers, Roger St. Luc i njegov medicinski poznanik Rollo Linsky otkrivaju Hobbsove nezakonite eksperimente, ali prekasno, jer su neki stanari već zaraženi parazitom. St. Luc, njegova djevojka i bolničarka te Linsky pokušavaju spriječiti epidemiju velikih razmjera…
Većina koja prati horor kao žanr sigurno jako dobro poznaje opus kanadskog redatelja Davida Cronenberga – tu su primjerice “Muha” (1986.), “Smrtonosna zona” (1983.) i “Videodrome” (1983.). Cronenbergov prvijenac najvjerojatnije je jedan od prvih filmova koji se ozbiljnije bave parazitima, čime je utro put hororcima poput “The Hidden” (1987.) ili “Night of the Creeps” (1986.). Iako, ideja o parazitima nije nova (znanstvenofantastična književnost već je imala roman “The Puppet Masters” Roberta A. Heinleina iz 1951. ili “Needle” Hala Clementa, koji je objavljen 1950. godine), ali pristup samoj temi jest nov.
Film počinje žestoko i uznemirujuće, scenom liječnika i maloljetnice, gdje liječnik obavlja operacijski zahvat na nesretnici. Poslije te scene neprestano smo zapljusnuti neugodnim prizorima, bilo da su samo prikaz grafičkog nasilja (parazit topi lice, scena u kadi, napad na stariju ženu…) bilo da su prikaz zabranjene seksualne eksplicitnosti (pedofilija, incest…), koja je naglašena u cijelom filmu, što je kod Cronenberga poslije postalo zaštitni znak.
“Drhtavica” nije savršen film jer ima i male minuse – osim Barbare Steele i Joea Silvera, glumačka je postava ispod prosjeka, ali to ne znači da je gluma izrazito loša. Likovi su jednostavno slabašni i nemaju karizmu, jer gledatelj baš i nije zabrinut za njihove živote kad im oni postanu ugroženi. Također, zadnja trećina filma usporena je, pogotovo s obzirom na prve dvije brze i odlične, pa se tu film pomalo gubi. No to su ipak manji nedostaci, već tada je Cronenberg itekako znao svoj posao. I tim filmom pokazao je gledateljima da se dobro razumije u medicinu i znanost.
Cronenbergov film “Drhtavica” sigurno spada među najbolje hororce sedamdesetih, a uza sve to ima i svega pomalo – golotinje, strašnih prizora i jednu kultnu scenu (onu u kadi). Ako želite vidjeti što je utjecalo na filmove poput “Slithera” (2006.) i “Night of the Creeps” (1986.), onda vjerujem da nećete propustiti taj debi.
Goran Čelig