Na današnji dan, 12. rujna 1991. godine održana je njemačka premijera filma “Do kraja svijeta” (Until the End of the World) čuvenog redatelja Wima Wendersa (Paris, Texas; Nebo nad Berlinom). Da bi se razumio njegov kontekst, treba istaknuti da ga je autor snimio 1991. godine pa 1999. godina, o kojoj je riječ u filmu, predstavlja blisku budućnost, što se permanentno naglašava tijekom radnje jer gotovo svaka scena vrvi tehničkim novotarijama. “Do kraja svijeta” jedan je od prvih cjelovitijih filmskih radova na temu straha od novog tisućljeća, i da se Wenders ograničio samo na taj aspekt, pred sobom bismo imali stilom i ozračjem dobro zamišljenu i uistinu originalnu filmsku priču s izvrsnom glazbenom kulisom (U2, R.E.M…).
Venecija, 1999. Mamurna, Claire Tourneur (Solveig Dommartin) napušta mondenu zabavu na kojoj je provela cijelu noć i sprema se na put u Pariz. Vozeći se prema odredištu automobilom, pri pretjecanju joj vjetrobran na pustoj cesti pogodi boca iz drugog vozila i oba automobila stradaju u prometnoj nesreći. No i Claire i druga dvojica sudionika te nezgode prođu bez i najmanje ozljede te se dogovore da put nastave zajedno. U prenoćištu Claire sazna da je riječ o pljačkašima banke, kojima uzme ukradeni novac i sama se zaputi u Pariz. Stigavši, na javnoj govornici susretne Amerikanca Sama Farbera (William Hurt), koji, čini se, također bježi od zakona. Sam i Claire svide se jedno drugom, ali se uskoro rastanu jer nju očekuje ljubavnik Eugene Fitzpatrick (Sam Neill), s kojim nastoji prekinuti vezu. I doista, Claire ga napusti i odluči potražiti Sama ne znajući da će im se uskoro za petama naći prevareni lopovi i CIA-ini obavještajci zainteresirani za revolucionarni izum Samova oca Henryja Farbera (Max von Sydow), koji sa slijepom suprugom Edith (Jeanne Moreau) živi u australskoj pustopoljini, a kojem Sam nosi važne tehnološke komponente.
Goran Čelig