You are currently viewing Godišnjica premijere Čarobne frule redatelja Ingmara Bergmana

Godišnjica premijere Čarobne frule redatelja Ingmara Bergmana

“Čarobna frula” (Trollflöjten | The Magic Flute) švedski je igrani film snimljen u režiji slavnog Ingmara Bergmana koji se smatra jednim od najboljih opernih filmova svih vremena, kao i jednim od najpopularnijih ostvarenja Bergmanove filmografije. Nastao kao adaptacija vlastite kazališne postave istoimene Mozartove opere, vedar, razigran i šarmantan, film optimizmom odudara od inače mračnog Bergmanova opusa i kultni je film svih ljubitelja te glazbeno-scenske vrste.

Radnja je smještena u drevnoj fiktivnoj zemlji gdje se princ po imenu Tamino (Josef Köstlinger) zaljubi u princezu Paminu (Irma Urilla) i postupno bude upetljan u sukob s Pamininom majkom, Kraljicom noći (Birgit Nordin) i kraljem Sarastrom (Ulrik Cold).

Bergman je nastojao adaptirati “Čarobnu frulu” desetljećima, još otkako je kao dječak prvi put gledao operu. Kada je napokon dobio priliku, odlučio se za stil kojim je kombinirao kazališne s filmskim tehnikama, odnosno njegov film vjerno prikazuje operu, ali i to da se ona izvodi u teatru, pa se osim zbivanja na pozornici prikazuju razne tehnike kojima se, isto kao i u 18. stoljeću, simulirala izmjena dana i noći, ali i reakcije publike, među kojima se najviše ističe lik djevojčice.

Bergman je film snimio u Drottnigholmskom dvorskom teatru, jedinom očuvanom švedskom kazalištu iz doba baroka. No inzistirao je da se glumačka postava prilagodi filmu te je namjerno angažirao mlađe i fotogeničnije pjevače. Film je nastao u produkciji državne medijske kuće Sveriges Radio, koja je do 1979. bila odgovorna za televizijsko i radijsko emitiranje, i kanala SVT2, a premijerno je prikazan na Novu godinu, 1. siječnja 1975. Uložena su velika sredstva, a predstavljao je i prvi televizijski film napravljen u stereo-tehnici.

Švedska televizija bila je tijekom produkcije predmetom kritika zbog izuzetno visokih troškova. Premijera je međutim predstavljala trijumf te je “Čarobnu frulu” gledala trećina svih stanovnika tadašnje Švedske. Ohrabreni time, producenti su film distribuirali u kinodvoranama u Švedskoj i svijetu, gdje je postigao priličnu gledanost i zbog toga brzo pokrio troškove produkcije. Sličan entuzijazam iskazali su i brojni tadašnji kritičari.

Goran Čelig