Jedan od najvećih albuma u povijesti glazbe, dvostruki “London Calling”, ukupno treći britanske skupine The Clash, u Velikoj Britaniji objavljen je na današnji dan, 14. prosinca 1979. godine. Unatoč činjenici da je riječ o dvostrukom izdanju, bend je inzistirao da se prodaje po cijeni standardnoga.
“London Calling” potpuno je odredio sastav, ali i osigurao mu komercijalni proboj. Osim zajamčenog punk-rocka, album je donio nevjerojatno široku paletu različitih stilova, od sofisticiranog popa ranih šezdesetih do rockabillyja, rhythm ‘n’ bluesa, ska i reggaea. Njihove su pjesme, sasvim očekivano, i dalje bile politički i socijalno motivirane: u naslovnoj pjesmi govorili su o otrežnjenju punkera, pjevali su o ovisnosti u “Hateful”, američku legendu Steggera Leeja opjevali su pjesmom “Wrong ’em Boyo”, a propaloga glumca Montgomeryja Clifta u “The Right Profile”. O starenju govore u pjesmi “Four Horseman”, o lošoj politici u “Clampdown”, o španjolskome građanskom ratu u “Spanish Bombs”, o moći medija u “Koka Kola”, pa i o kontracepciji u “Lovers Rock”. Na albumu nalazi se i sjajna “The Guns of Brixton”, jedna od rijetkih koju potpisuje Paul Simonon.
Na naslovnici našla se danas slavna fotografija Pennie Smith koja prikazuje Paula Simonona kako razbija svoju bas-gitaru na pozornici Palladiuma u New Yorku, na koncertu održanom 21. rujna 1979. godine. Fotografija je na albumu “London Calling” okružena potpuno istom tipografijom kao i prvi album Elvisa Presleyja, čime su odali počast Kingu. Slomljeni ostaci Simononova basa danas se nalaze u Kući slavnih u Clevelendu.
The Clash su na snimanju albuma djelovali kao kvartet u sastavu: Joe Strummer i Mick Jones na gitarama i vokalima, spomenuti Paul Simonon svirao je bas, a za bubnjem bio je Topper Headon. Klavijature je odsvirao Mickey Gallagher.
Goran Čelig