Nakon nekoliko kraćenja imena benda (Southern Death Cult pa Death Cult) te nekoliko snimaka uživo grupa iz Bradforda, sada samo The Cult, na današnji dan, 10. rujna 1984. godine napokon objavljuje prvijenac naslovljen “Dreamtime”, meni jedan od najdražih debitantskih albuma uopće.
Taj je čuveni debi nakon objavljivanja osvojio tek 21. poziciju na britanskoj top-listi albuma, ali nošen prvim singlom “Spritwalker” zauzima vrh indie-charta, nezavisne ljestvice Ujedinjenoga Kraljevstva. Ubrzo nakon tog uspjeha album će dosegnuti srebrnu nakladu i bit će objavljen u više od 30 zemalja.
Glazba albuma okarakterizirana je kao dramatična, ćudljiva, mračna i psihodelična, kojom dominira snažan vokal pjevača Iana Astburyja i “kristalna gitara Billyja Duffyja, koja nije bila daleko od onoga što je i U2 htio postići”, pisali su kritičari. Ian Astbury 1985. godine na tu temu dodao je kako je The Cult “poput Big Countryja i U2, samo bolji”.
Ploču je izvorno producirao Joe Julian, ali nakon što su snimljeni bubnjevi bend ga je odlučio zamijeniti. Izdavač Beggars Banquet predložio je Johna Branda. Ploču je naposljetku i producirao Brand, ali publiku je zbunio Billy Duffy rekavši je da su na ploči u konačnici ipak iskorišteni bubnjevi koje je producirao Julian. Budući da je pokojni bubnjar Nigel Preston do “nove produkcije” postao potpuno nepouzdan, uzeli su i neke stare snimke. Album je sniman tijekom ožujka i travnja 1984. godine u velškom studiju Rockfield.
The Cult je prvijenac “Dreamtime” snimio kao kvartet u postavi: Ian Astbury u ulozi pjevača, gitarist Billy Duffy, Jamie Stewart na basu, te spomenuti bubnjar Nigel Preston, kojega će naslijediti izvrsni Les Warner.
Popis pjesama: 1. Horse Nation | 2. Spiritwalker | 3. 83rd Dream | 4. Butterflies | 5. Go West | 6. Gimmick | 7. A Flower in the Desert | 8. Dreamtime | 9. Rider in the Snow | 10. Bad Medicine Waltz.
Goran Čelig