Na današnji je dan, 19. rujna 1988. godine Nick Cave u pratnji svojih The Bad Seedsa za izdavačku kuću Mute Records objavio hvaljeni album “Tender Prey”.
Taj album bio je brižljivo pripreman, sniman i miksan u čak šest različitih studija u Berlinu, Londonu i Richmondu u Australiji između kolovoza 1987. i siječnja 1988. godine. U međuvremenu je odradio tek turneju u sklopu koje je nastupio i u Ljubljani 1987., pa ga praktički s novim albumom nije bilo gotovo dvije godine.
Bilo je jasno da Cave radi neke posve osobne stvari. Bili su to trenuci i vremena odvikavanja, ali i pretakanja tih neugodnih iskustava u poeziju, posebno u skladbe poput “City of Refuge” ili jedne od najjačih pjesma albuma, “Mercy”, u kojoj se Cave pokajnički bori sa samim sobom, zlom i porocima, vapeći za milost. Ne treba zaboraviti ni voajerističku “Watching Alice”, nasilnu “Sugar Sugar Sugar”, a posebice izvrsni crnohumorni blues “Up Jumped the Devil”. Laganiji dio albuma predvodi “Slowly Goes the Night”, napravljena u maniri Elvisa iz sedamdesetih, uz prateće soul-vokale, klavirsku melodiju i ljubavni pokajnički tekst.
“Deanna” je stavljena na singl i ostvarila je zapažen uspjeh pojavljivanjem na MTV-ju, a njezin razbojnički rock and roll štih inspiriran mitom o Bonnie i Clydeu rodio je prvi veliki Caveov hit. Uz “Mercy”, najbolji dio albuma predstavlja “The Mercy Seat”, koja otvara album, a u kojoj se Cave bori sa samim sobom očekujući strašni sud za sva počinjena zlodjela. No pravo se iznenađenje krilo na kraju albuma, u “New Morning”, blistavom pop-melodičnom songu u kojem je postalo jasno da se Cave izvukao iz pakla ovisništva koji je proživljavao niz godina.
Na albumu surađivala su dva nova člana pratećeg benda The Bad Seeds, Kid Congo Powers (gitara) i Roland Wolf (klavijature).
Goran Čelig