You are currently viewing Godišnjica objavljivanja albuma Small Faces istoimenoga rock-sastava

Godišnjica objavljivanja albuma Small Faces istoimenoga rock-sastava

Na današnji je dan, 23. lipnja 1967. godine objavljen drugi album “Small Faces” (Immediate) istoimene engleske psyche-rock grupe Small Faces. Bio je to prvi album za kuću Immediate njihova novog menadžera Andrewa Looga Oldhama.

Snimanje je zapravo započelo tijekom ugovora s Decca Recordsom, tvrtkom koju su napustili u siječnju 1967. nakon prekida poslovnih veza s prvim menadžerom Donom Ardenom. Zbog promjene izdavačke kuće i menadžmenta Decca će početkom lipnja 1967. godine objaviti kompilacijski album benda naslovljen “From the Beginning”, a sve kako bi sabotirala potencijalni uspjeh na top-listama novog izdanja Small Facesa, što joj je gotovo i uspjelo jer je “From the Beginning” dosegnuo dobro 17. mjesto britanske ljestvice albuma.

Album objavljen za Immediate nosi isto ime kao i njihov debi 1966. godine, što je dovelo do mnogih zabuna. Zbog toga ga obožavatelji neslužbeno nazivaju “The First Immediate Album”. Smatra se stvarnim umjetničkim probojem grupe u smislu pisanja pjesama, koji označava napuštanje mod soul / rhythm and blues faze te pristupanje psihodeličnoj struji, u kojoj će se zadržati sve do raspada početkom 1969. godine.

Album je sniman u po tadašnjim standardima dugom razdoblju od čak devet mjeseci, u dva odvojena studija. Bio je to ujedno njihov prvi album koji je sadržavao isključivo autorske skladbe. Čak trinaest od četrnaest pjesama napisali su Steve Marriott i Ronnie Lane, za razliku od debija, na kojem su napisali sedam od dvanaest pjesama, a preostale pjesme napisali su umjetnici kao što su Kenny Lynch i Ian Samwell ili su pak bile rhythm and blues obrade.

Album donosi mješavinu nekoliko različitih stilova i žanrova, u rasponu od izravnog rhythm and bluesa u pjesmi “Talk to You”, soula u baladi “My Way of Giving” i “All Our Yesterdays” do složenijeg popa u naslovima “Show Me the Way” i “Feeling Lonely” te power popa i psihodelije u songovima kao što su “(Tell Me) Have You Ever Seen Me” i “Green Circles”.

Također, album je prvi put predstavio Iana McLagana kao skladatelja (“Up the Wooden Hills to Bedfordshire”). Prvi put McLagan i svira u svim pjesmama (umijeće sviranja klavijatura na debiju dijelio je s Jimmyjem Winstonom).

Album “Small Faces” uspio je dosegnuti 12. mjesto britanske top-ljestvice albuma postavši njihov jedini originalni studijski izvan top-ten albuma (Deccin je plan urodio plodom). Unatoč tome što nije sadržavao nijedan izraziti hit, objavljen je između singlova “Here Come the Nice” i “Itchycoo Park”, zbog čega se taj “nedostatak” uopće nije osjetio.

Bio je visoko cijenjen izvršivši snažan utjecaj na brojne bendove u zemlji i inozemstvu. Album je dobio uglavnom pozitivne kritike, a nalazi se na nekoliko najznačajnijih popisa, uključujući Ultimate Classic Rock listu 100 najboljih rock-albuma šezdesetih godina, zajedno s nekoliko lista časopisa Mojo. Mnogi obožavatelji smatraju album “Small Faces” najboljim albumom grupe.

Popis pjesama: 1. (Tell Me) Have You Ever Seen Me | 2. Something I Want to Tell You | 3. Feeling Lonely | 4. Happy Boys Happy | 5. Things Are Going to Get Better | 6. My Way of Giving | 7. Green Circles | 8. Become Like You | 9. Get Yourself Together | 10. All of Our Yesterdays | 11. Talk to You | 12. Show Me the Way | 13. Up the Wooden Hills to Bedfordshire | 14. Eddi’s Dreaming.

Goran Čelig