Na današnji dan, 11. travnja 1988. godine Iron Maiden objavio je sedmi studijski album naslovljen “Seventh Son of a Seventh Son” – i njime podijelio dotadašnje obožavatelje.
Prvi je to album na kojem je bend iskoristio klavijature i razne druge dodatke koji se do tada nisu pojavljivali na njihovim izdanjima (iako su se naznake eksperimentiranja i noviteta mogle čuti već na prijašnjem albumu, “Somewhere in Time”). To eksperimentiranje nije se svidjelo svima, kako se moglo čuti u razgovoru s generacijama obožavatelja te glazbene institucije. Neki su ga fanovi kritizirali zbog mekšega zvuka, a neki ga pak veličaju zbog samog pristupa glazbi i progresivnosti.
Premda “Seventh Son of a Seventh Son” predstavlja iskorak koji je ostavio velik trag u svim godinama karijere benda naovamo, Maideni se nisu pretjerano vraćali toj praksi na nadolazećim albumima. Također, posljednji je to album na kojemu je s bendom svirao Adrian Smith do svog povratka u bend 1999. godine i snimanja hvaljenog povratničkog albuma “Brave New World” godinu poslije.
“Seventh Son of a Seventh Son” tako se našao na prvome mjestu glazbenih ljestvica 1988. godine u Velikoj Britaniji, kao i “The Number of the Beast” prije njega, te “Fear of the Dark”, “The Final Frontier” i “The Book of Souls” nakon. Iako ga pojedinci smatraju konceptualnim albumom, on to zapravo nije, i sami članovi benda na njega tako ne gledaju.
Za samo ime albuma zaslužan je Orson Scott Card, točnije njegov znanstvenofantastični roman “Sedmi sin”, koji je čitao Steve Harris. Tada je razmišljao o novom, nadolazećem sedmom albumu benda i detaljima koji bi mogli oblikovati taj uradak u konačnici. Iako se pjesme na albumu površno drže spomenute sage i romana koji je započinje, neki obožavatelji i slušatelji prozvali su ga konceptualnim – i tako zabluda ostaje.
Kao i uvijek do tada, album je producirao Martin Birch, još jedan odličan ovitak napravio je Derek Riggs, a bend je album snimao u minhenskom studiju Musicland u tadašnjoj Zapadnoj Njemačkoj. Sastav je radio u vjerojatno najomiljenijoj postavi: vokalist Bruce Dickinson, Dave Murray i Adrian Smith na gitarima, basist Steve Harris i na bubnjevima Nicko McBrian.
Popis pjesama: 1. Moonchild | 2. Infinite Dreams | 3. Can I Play with Madness | 4. The Evil That Men Do | 5. Seventh Son of a Seventh Son | 6. The Prophecy | 7. The Clairvoyant | 8. Only the Good Die Young.
Goran Čelig