You are currently viewing Godišnjica objavljivanja albuma Never Let Me Down legendarnog Davida Bowieja

Godišnjica objavljivanja albuma Never Let Me Down legendarnog Davida Bowieja

Na današnji dan, 27. travnja 1987. godine objavljen je sedamnaesti studijski album “Never Let Me Down” (EMI) slavnog Davida Bowieja.

“Never Let Me Down” još je jedan album koji je kritika potopila, ali i album koji je publika tog doba odbacila, a sam Bowie poslije ga se odrekao smatrajući da pjesme nije snimio onako kako je trebalo. Zato je dvije godine nakon njegove smrti (2018.) izdan box-set “Loving the Alien”, koji je taj album donio u dvije inačice, onoj izvornoj, te u novom miksu koji mijenjanjem sintesajzera u puhače i gudače teži ispravljanju pogrešaka u produkciji koje su “Never Let Me Down” učinili crnom mrljom karijere u Bowiejevim očima. U toj nakani novo izdanje uspijeva tek minimalno budući da su i mogućnosti ograničene bez samog Bowieja u jednadžbi.

No ne može se reći da pjesme nisu imale potencijala, pogotovo singl “Time Will Crawl” i naslovna balada, kao i “Day-In Day-Out”, koja otvara ploču. Tu je i neobična, pomalo pretenciozna “Glass Spider”, po kojoj je prateća turneja dobila ime, a koja može poslužiti kao dobra ilustracija tadašnjeg Bowiejeva stanja, koje je bilo vođeno dobrim idejama pri stvaranju, ali bi u izvedbi sve te ideje uspio dovesti u pitanje.

Bowie je album “Never Let Me Down” snimao u švicarskom Montreauxu, kao i u studiju Power Station u New Yorku, u suradnji s nizom vrhunskih glazbenika poput Carlosa Alomara, Petera Framptona, Carminea Rojasa, Erdala Kızılçaya, Philippea Saissea, Stana Harrisona, Stevea Elsona, Lennyja Picketta, Earla Gardnera, Laurie Frink, Errola Crushera Bennetta i mnogih drugih. Album je producirao sam Bowie uz asistenciju producenta Davida Richardsa.

Popis pjesama: 1. Day-In Day-Out | 2. Time Will Crawl | 3. Beat of Your Drum | 4. Never Let Me Down | 5. Zeros | 6. Glass Spider | 7. Shining Star (Makin’ My Love) | 8. New York’s in Love | 9. 87 and Cry | 10. Too Dizzy | 11. Bang Bang.

Goran Čelig