Na današnji dan, 14. listopada 1977. godine objavljen je album “Heroes” Davida Bowieja (RCA), drugi dio njegove tzv. Berlinske trilogije snimljene s Brianom Enom i Tonyjem Viscontijem. Na LP-u Bowie nastavlja eksperimentirati s ambijentalnom muzikom, stilom kojim se počeo baviti na prethodnom izdanju “Low” (objavljenom ranije te godine), te se na uratku pojavljuju doprinosi Roberta Frippa, gitarista grupe King Crimson. Od spomenute trilogije, jedini je album koji je u cijelosti bio snimljen u Berlinu.
“Heroes”, snimljen u studiju Hansa Tonstudio u tadašnjem Zapadnom Berlinu, odrazio je duh vremena hladnoga rata, simbolično prikazanog podijeljenim gradom. Koproducent Tony Visconti smatrao ga je “jednim od posljednjih velikih avantura u stvaranju albuma. Studio se nalazio oko 460 metara dalje od Berlinskog zida. Crveni gardisti svojim bi snažnim dalekozorima gledali u prozor naše kontrolne sobe”. Te godine Kraftwerk je spomenuo Bowieja u naslovnoj pjesmi albuma “Trans-Europe Express”, a Bowie je odao počast svojim utjecajima iz žanra krautrocka tako što je nazivom albuma aludirao na skladbu “Hero” s albuma “Neu! ’75” njemačkog sastava Neu!, čijega je gitarista Michaela Rothera izvorno zamolio da svira na albumu. Pjesmu “V-2 Schneider” nazvao je pak po Florianu Schneideru iz Kraftwerka, koji ju je i nadahnuo.
Usprkos njemačkim utjecajima, na uratku su radili Bowiejevi britanski i američki suradnici te je jedini njemački muzičar na njemu bila prateća pjevačica Antonia Maaß. Naslovnica koju je izradio Masayoshi Sukita nastala je pod utjecajem djela Roquairol njemačkog umjetnika Ericha Heckela. Bowie je izjavio da navodni znaci u nazivu “ukazuju na ironiju riječi ‘heroji’ odnosno na cijeli koncept herojstva”.
Brian Eno potaknuo je Roberta Frippa da sudjeluje u projektu. “U srpnju 1977., dok sam živio u New Yorku, nazvao me Brian Eno. Rekao je da on i David snimaju u Berlinu i dao mu je telefon. David je pitao: ‘Zanima li te sviranje dlakavog rock ‘n’ rolla na gitari?’ Odgovorio sam mu: ‘Nisam svirao tri godine, ali ako si spreman riskirati, riskirat ću i ja.’ Ubrzo nakon toga stigla mi je Lufthansina karta za prvu klasu”, rekao je gitarist. Nakon što je stigao u studio, iako je patio od jet laga, Fripp je snimio gitarističke dionice za “Beauty and the Beast”; te prve snimke pojavile su se u konačnom miksu pjesme. Iako se na albumu Bowie nastavio baviti elektroničkom i ambijentalnom muzikom i usprkos tome što se na njemu pojavilo nekoliko mračnih i atmosferičnih instrumentala kao što su “Sense of Doubt” i “Neuköln”, album se smatra strastvenim i pozitivnim umjetničkim iskazom, pogotovo u usporedbi s često melankoličnim pjesmama na LP-u “Low”. Stihovi za “Joe the Lion” prema Viscontijevim riječima bili su napisani i snimljeni pred mikrofonom “u manje od sat vremena”, što dokazuje improvizacijsku prirodu snimanja.
RCA Records reklamirao je “Heroes” sloganom “Postoji stari val. Postoji novi val. A postoji i David Bowie…”. Nakon objave krajem 1977. dobio je pozitivne kritike te su ga Melody Maker i NME odabrali za album godine. Našao se na trećemu mjestu britanske ljestvice albuma i ostao na njoj 26 tjedana, no u SAD-u bio je manje uspješan; ondje je zauzeo 35. mjesto. U Njemačkoj je naslovna skladba bila preimenovana u “Heroes”/”Helden” i dio nje bio je pjevan na njemačkome. Rani dokaz utjecajnosti albuma bio je komentar Johna Lennona iz 1980. godine; izjavio je da je tijekom rada na uratku Double Fantasy kanio “napraviti nešto što je dobro kao i Heroes”. Rolling Stone pohvalio je Enove doprinose i izjavio da ga je Bowie “autorski iskoristio na Lowu”, ali da “Heroes prikazuje entuzijastičniji oblik suradnje, u kojoj se spajaju Bowiejeva dramatičnost i Enova nepokolebljiva iskrenost zvuka”.
Bowie je izveo nekoliko pjesama s albuma na turneji Isolar II 1978. godine; te su koncertne inačice iste godine bile objavljene na albumu “Stage”, dok su snimke s drugog koncerta bile objavljene na izdanju “Welcome to the Blackout” (Live London ’78) 2018. godine. Philip Glass skladao je suitu Simfonija broj 4 “Heroes” i nazvao je po tom albumu, kao što je svoju Simfoniju broj 1 “Low” nazvao po albumu “Low”. Naslovnu skladbu obradilo je mnoštvo muzičara; kasnije inkarnacije grupe King Crimson svirale su tu pjesmu na bisu, dok je Billy Mackenzie 1982. godine otpjevao “The Secret Life of Arabia” za LP projekta B.E.F., “Music of Quality and Distinction”. Nekoliko pjesama pojavilo se i u filmu “Christiane F.”, u kojem je Bowie glumio samoga sebe. Naslovnica Bowiejeva albuma “The Next Day” iz 2013. godine prikazuje izmijenjenu i prekrivenu naslovnicu “Heroesa”; na njoj je riječ “Heroes” prekrižena, a bijeli kvadrat u kojem se nalazi tekst “The Next Day” zaklanja Bowiejevo lice.
Glazbenici koji su sudjelovali na snimanju: David Bowie (vokali, klavijature, gitare, saksofon, koto, tamburin, prateći vokali i produkcija), Brian Eno (sintesajzer, klavijature, gitara), Robert Fripp (solo-gitara), Carlos Alomar (ritam-gitara), George Murray (bas), Dennis Davis (bubanj i udaraljke), Tony Visconty (perkusije, prateći vokali i produkcija) te Antonia Maaß (prateći vokal).
Goran Čelig