Na današnji dan, 11. svibnja 1992. godine objavljen je deveti studijski album (i jedan od najznačajnijih) “Fear of the Dark” (EMI) britanskih prog-heavy legendi Iron Maiden. Bit će to tada i posljednji studijski album na kojem je pjevao Bruce Dickinson, sve do velikog povratka u bend 2000. godine i objave albuma “Brave New World”. Također će to biti i posljednja suradnja sastava sa snimateljem i producentom Martinom Birchom, s kojim je bend radio još od 1981. godine, u vrijeme nastanka kultnog albuma “Killers”. Birch, koji sa Steveom Harrisom potpisuje produkciju tog albuma, potom se prestaje baviti producentskim poslom.
Album “Fear of the Dark” dosta se razlikovao od onoga što su nam Maideni do tada servirali: eksperimentalno korištenje klavijatura Michaela Kenneyja, kao i pregršt stilski različitih pjesama, od speeda u “Be Quick or Be Dead” do power-balade “Wasting Love”, valjda jedine takve koju je bend ikada snimio. Harris se počeo ponovno zanimati i za politiku u “Afraid to Shoot Strangers”, koja je bila prva takva još od “2 Minutes to Midnight”.
Još jedan od velikih Harrisovih zgoditaka svakako je i naslovna pjesma “Fear of the Dark”, inspirirana autorovim dječačkim strahovima, a pjesma “From Here to Eternity” smatra se direktnim nastavkom pjesme “Charlotte the Harlot”, koju je bend originalno odsvirao 1980. godine na nastupnom albumu. Također, najsvježiji pridošlica u grupu, gitarist Janick Gers, pojavljuje se kao koautor čak pet pjesama.
Za singlove bile su odabrane “Fear of the Dark”, “Be Quick or Be Dead”, “From Here to Eternity”, “Wasting Love” i “Afraid to Shoot Strangers” (vokal je Blaze Bayley). Uvijek će mi ostati nejasno zašto svoje mjesto među singlovima nije našla i hitoidna Dickinson-Murrayjeva pjesma “Judas Be My Guide”.
Mick Wall, poznati biograf grupe, naslovnicu albuma “Fear of the Dark” opisuje kao “prikaz Eddieja kao Nosferatua iz stabla ispod Mjeseca”. Ujedno, bila je to prva naslovnica albuma koju nije dizajnirao njihov dugogodišnji suradnik, umjetnik Derek Riggs. Taj čuveni cover napravio je Melvyn Grant, koji je nadogradio Eddieja za devedesete godine izvukavši ga iz stripovskog horor-žanra i pretvorivši ga u nešto izravno – jezivo i prijeteće.
Popis pjesama: 1. Be Quick or Be Dead | 2. From Here to Eternity | 3. Afraid to Shoot Strangers | 4. Fear Is the Key | 5. Childhood’s End | 6. Wasting Love | 7. The Fugitive | 8. Chains of Misery | 9. The Apparition | 10. Judas Be My Guide | 11. Weekend Warrior | 12. Fear of the Dark.
Goran Čelig