Na današnji dan, 24. studenog 1988. godine objavljena je “Ćiribiribela”, deveti i posljednji studijski album najpopularnijeg jugoslavenskog rock-sastava Bijelo dugme. Objavila ga je diskografska kuća Diskoton.
Album je sniman u Sarajevu i Beogradu, a kao gosti sudjelovali su zbor srpske pravoslavne crkve Prvo beogradsko pjevačko društvo i klapa Trogir, ali i nekadašnji bubnjar grupe Riblja čorba Vlada Golubović (Večeras vas zabavljaju muzičari koji piju) te basist Nenad Stefanović Japanac. Na albumu se ponovno našlo mnoštvo skladbi koje je publika iznimno dobro prihvatila, poput “Evo, zakleću se”, “Napile se ulice”, “Ako ima Boga”, “Šta ima novo”…
Na ovitku albuma našla se slika “Noina arka” američkoga kvekera Edwarda Hicksa, a najveći hit albuma bila je pjesma “Đurđevdan je, a ja nisam s onom koju volim”, što je Bregović “posudio” od Đorđa Balaševića iz pjesme “Priča o Vasi Ladačkom”. Glazbu je iskoristio iz stare romske teme i prezentirao je u pratnji orkestra Fejata Sejdića. Tom obradom postiže ogroman uspjeh kod publike, a skladba postaje “kafanski” hit za sva vremena.
Početkom 1989. godine kreću na turneju koja je trebala trajati do 1. travnja. No nakon koncerta u Derventi 15. ožujka Alen Islamović nenajavljeno odlazi u rodni grad Bihać kako bi se liječio od stalnih bolova u bubrezima. Turneja se naglo prekida i tada se još nije znalo da je to bio njihov posljednji koncert. Otkazuju se nastupi u Kini i bivšem Sovjetskom Savezu, a Bregović odlazi u Francusku ostavljajući javnost i obožavatelje u otvorenom nagađanju oko daljnjeg statusa sastava.
Bijelo dugme 1988. činili su Alen Islamović (vokal), Goran Bregović (gitara), Lazar Ristovski (klavijature), Zoran Redžić (bas) i Goran Ipe Ivandić (bubanj).
Popis pjesama: 1. Ćiribiribela | 2. Šta ima novo | 3. Neću to na brzaka | 4. Evo, zakleću se | 5. Đurđevdan je, a ja nisam s onom koju volim | 6. Napile se ulice | 7. Ako ima Boga | 8. Nakon svih ovih godina | 9. Lijepa naša.
Goran Čelig