Na današnji dan, 15. prosinca 1974. godine u sjevernoamerička kina puštena je jedna od najzabavnijih i najstrašnijih komedija svih vremena, “Mladi Frankenstein” (Young Frankenstein). Ako ste mislili da znate sve o dr. Frankensteinu, varate se jer Mel Brooks, kralj filmske parodije, zna bolje, više i smješnije…
Mladi neurokirurg dr. Frankenstein (Gene Wilder) naslijedio je dvorac od djeda, poznatog i slavnog dr. Victora von Frankensteina. Legenda o poznatom pretku prati ga odmalena i on se svoga prezimena srami. Odlazi u djedov dvorac, gdje nalazi smiješnoga grbavca po imenu Igor (Marty Feldman), lijepu asistenticu u labaratoriju Ingu (Teri Garr) i staru čangrizavu domaćicu, frau Blucher (Cloris Leachman). Mladi Frankenstein smatra da je istraživački rad njegova djeda obična besmislica, ali kada nađe knjigu koju je ostavio ludi liječnik i u kojoj je potanko opisan eksperiment oživljavanja mrtvih, mijenja mišljenje. Sve izmiče kontroli kada u čudovište usadi mozak luđaka…
Većinu novomilenijskih parodija filmska kritika doslovno je pokopala smatrajući ih uvredom za dobar ukus. No nije uvijek bilo tako. Sedamdesetih godina prošlog stoljeća Mel Brooks popularizirao je žanr parodije i nanizao nekoliko doista zabavnih naslova. “Vruća sedla” (1974.), “Mladi Frankenstein” (1974.) i “Visoka napetost” (1977.) pametno su parodirali razne žanrove i ujedno pokazivali poštovanje prema njima.
Brooks ismijava sve što stigne – bijele rasiste, zle kauboje, političare, priglupe seljačine, svećenike, crnce, revolveraše, krvnike, naciste, Ku-Klux-Klan, Hollywood, mjuzikle itd., a načini na koji ih ismijava toliko su raznovrsni da gledatelju ni u kom slučaju ne može biti dosadno. Film “Mladi Frankestein” sniman je u crno-bijeloj tehnici kako bi parodija na stare filmove strave i užasa bila što uvjerljivija.
Goran Čelig