Na današnji dan, 26. siječnja 1994. godine u francuskim se kinima počeo prikazivati film “Tri boje: Bijela” (Trois coulleurs: Blanc | Three Colours: White), drugi dio čuvene trilogije redatelja Krzysztofa Kieślowskog. Prethodio mu je “Tri boje: Plava”, a treći je dio “Tri boje: Crvena”, kojima se Kieślowski bavi načelima Francuske revolucije, slobodom, jednakošću i bratstvom. “Tri boje: Bijela” obrađuje drugi dio revolucionarnoga mota, jednakost.
Kad njegova supruga, Francuskinja Dominique, pod optužbom da je izazvao požar u njezinu frizerskom salonu od njega zatraži razvod, Poljak Karol shvati da je u velikim nevoljama. Dominique je nezadovoljna zbog njegove impotencije nekonzumiranim brakom, a u nju strastveno zaljubljeni i njezinom ljepotom opčinjen Karol će nakon što bude izbačen iz stana i kad se nađe na rubu siromaštva te počne prositi po pariškoj podzemnoj željeznici zaključiti da mu preostaje jedino bijeg u domovinu. Nakon što ga njegov sunarodnjak Mikolaj u prtljazi prokrijumčari u Poljsku, Karol će se na ulicama Varšave početi baviti različitim nelegalnim poslovima vjerujući da će se obogatiti te tako Dominique dokazati da je dostojan njezine ljubavi. A kad odluči testirati njezine osjećaje, Karol će inscenirati vlastitu smrt…
Crnohumorna krimi-komedija središnji je nastavak autorove trilogije posvećene bojama francuske zastave. Središnji je motiv liričnog te istodobno ozbiljnog i luckastog ostvarenja ravnopravnost, slojevito elaborirana prikazom ljudskih osjećaja i odnosa. “Plava” je bila posvećena emocionalnoj slobodi, a “Crvena” stvaranju veza između dotad nepovezanih, nepoznatih ljudi. Teme u fokusu drugoga dijela jesu opsesija, osveta i iskupljenje, a Kieślowski se njima bavi uz mnogo suptilne ironije, uz afirmaciju ljubavi.
Za režiju “Bijele”, u kojoj glavne uloge tumače Zbigniew Zamachowski, Julie Delpy, Janusz Gajos i Jerzy Stuhr, Krzysztof Kieślowski ovjenčan je Srebrnim medvjedom, a film je nominiran za Europsku filmsku nagradu u kategoriji filma godine.
Goran Čelig